Iz drugih medija: črčkarije. com
Roverija je naziv za područje Vodnjana i Svetvinčenta. Zbog zanemarivanja tadašnjih “gospodara” Istre, cijelo je područje bilo vrlo siromašno, a njime je vladalo potpuno bezvlašće i kaos. Cijela je Roverija bila naširoko poznata po rovercima koji su se isključivo bavili razbojništvom, pljačkajući druge pošto ništa svojeg nisu imali. I tu započinje priča o Velikanju.
Jože Velikanje rodio se 1843. godine u Spodnjoj Idriji – Slovenija. Nakon Više vojne škole, koju je završio u Beogradu, borio se protiv Turaka. 1868. godine, nakon povratka u Istru, a po nagovoru biskupa Dobrile i Štrosmajera, upisao se na bogoslovno sjemenište u Gorici. 1875. godine, imenovan je kapelanom u mjestu Juršići, tadašnjem centru Roverije (i razbojništva).
Kada je stigao u Juršiće, već je prvu noć imao “bliske susrete” s razbojnicima Roverije. I tu je, Velikanje, shvatio kako mora promijeniti taktiku.
Od te je noći počeo hodati Roverijom i obavljati posao župnika noseći sa sobom pištolj. Gdje je bio Jože Velikanje, tu je bilo i njegovo oružje. Svojom pojavom, djelovao je autoritativno, viši od svih, krupniji od svih.
Priča se, kako je znao jednom rukom držati raspelo, a drugom pištolj te je tako prijetio ljudima vičući: “Ako nećete slušati ovo (pokazavši na križ) slušat ćete ovo (i tada bi u zrak dignuo pištolj)!”. Vrijeme, kada bi došao, proglasio je i svojevrsnim policijskim satom. Nakon deset sati navečer, ljudi su trebali biti u svojim kućama. Znao bi reći: “Ako ste vi hajduci, ja sam hajdučki pop!”.
Put do nečije svijesti moraš znati pronaći, a Velikanje je u tome definitvino uspio. U Roveriji je razbojništva bilo sve manje, ljudi su prionuli poslu, vratili se svojim poljima, svojim maslinama i vinogradima. Jože Velikanje otvorio je, u Juršićima čak i školu u kojoj je sam predavao 16 godina.
Niti tu Velikanju još nije bio kraj! 1906. godine, osnovao je prosvjetno društvo Narodnjak i knjižnicu u kojoj su knjige posuđivali stanovnici cijele Roverije. Nemirni duh i borba za pravdu, u vrijeme Italije, od Velikanja su stvorili pravog narodnog heroja.
U to teško doba za Istru i hrvatstvo u Istri, nerijetko je znao organizirati pjevanje Još Hrvatska ni propala, nakon čega bi često imao rezerviran “smještaj” u podrumu kod karabinjera.
Nakon bolesti, umro je u bolnici, 1921. godine.