foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Tu na slici, s lijeva …koliko je ruku dotaklo prekidač, potražilo taj čarobni klik kojim je rastjerana tama i svjetlo okupalo svaki kutak prostora. Tko zna koliko je sve očiju uživalo u trenutku kad se svjetlost rasprostre sobom, otkriju stvari što ispunjavaju prostor.
A što je s onim unutra, s prostorom u nama?
I tu trebamo snagu i svjetlost.
O, draga Marija, Isusova majka, skromna, ponizna, topla ….tako zamišljam njen lik i njenu ličnost. Moralo je cijelo Njeno biće biti ispunjeno duhom, vjerom, ljubavlju i dobrotom. Kako bi inače izdržalo srce majke do kraja tog teškog sinovljevog puta? Kako bi?
– Upali! Svjetlosti nam daj! Uzvikujemo čim se nemoćnima osjetimo u prostoru, u tami.
E, da, nije tu dovoljan prekidač svakidašnji. Za mir duše, važna je Njena svjetlost. Primjer. Poruka.
O divna Djevice, prekrasna Kraljice! Moli za nas!