NIJE SIBINJ BRUXELLES

Božem’ prosti evo nama gosti, Bože mili šta su nam donili

piše: Emil Cipar
Nekako bijaše današnji dan kao stvoren za šetnju. I svjetlosni uvjeti idealni za napraviti par slika. I motiva koliko želiš.

A i povijesni je datum danas. Na današnji dan, dakle 19. veljače 1935 je, u obližnjem selu Sibinju mučki ubijeno osam hrvatskih seljaka od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Po mjestu događaja on je nazvan Sibinjske žrtve, iako niti jedan od njih nije bio iz Sibinja.

Ali u Sibinju postoji spomenik na te žrtve kod kojega se uz počasni vod može izliti neograničena količina hrvatskog patosa i popravljanje vrpce na vijencu može biti ovjekovječeno brojnim fotoaparatima i TV-kamerama.

U znak sjećanja na Sibinjske žrtve položeni su danas vijenci u Sibinju. Došao je i sam predsjednik države Ivo Josipović sa svojom pratnjom i sa počasnim vodom.

Došla je i Ruža Tomašić čelnica jedne od bezbroj pravaških stranaka. Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, a naravno i župan Danijel Marušić sa svojom svitom, načelnik općine…

Dodamo li tome bezbrojne novinare, osiguranje, policijske pse… može se reći kako je dan obilježen dostojanstveno, baš onako kako to žrtve i zaslužuju.

A i koštalo je to pofajn. Naravno …koštalo je to poreznog obveznika, pa se nitko ni ne uzbuđuje previše.

Porezni obveznik nije pozvan na domjenak koji je zbog važnih gostiju pripremljen …očito neka greška u protokolu …događa se to ponekad kod tako važnih posjeta.

Pitam se otkuda Predsjedniku ta ideja doći baš u Sibinj. Fino od njega u svakom slučaju, neka je on nama došao i neka se sjetio odati počast malim ljudima koji su se usudili usprotiviti mrskom režimu. Sibinjci …a i šire, neće mu to tako brzo zaboraviti. Za očekivati je i nadati se kako će ovaj događaj pamtiti bar ovu godinu. Svaka pomisao kako je ovo početak predizborne kampanje je istrgnuta iz konteksta i potpuno nesuvisla.

Čini mi se kao da su ove godine, osim predsjedničkih i izbori za EU parlament i ako se ne varam Ruža Tomašić želi potvrditi svoj prošlogodišnji uspjeh i kandidirati se za jedno od mjesta u ovom važnom tijelu „grobnice naroda“, kako je ona sama nazvala EU.

Ali pijetet prema Sibinjskim žrtvama je jedno, a izbori su drugo, pa bi bilo kakvo povezivanje ta dva događaja bilo čista špekulacija.

Drago mi je da su danas mali čovjek i njegova žrtva u borbi za socijalnu pravdu bili u centru državnog interesa i da je to u medijima dostojno prezentirano.

Nisam bio danas u Sibinju. Rekoh već dan kao stvoren za šetnju po gradu, za fotografiranje…

Fotografiram radove na jednoj zgradi u blizini obale. Ta zgrada je nekada bila ruglo u samom centru grada, a nakon renoviranja izgledat će sasvim pristojno.

I u njoj će biti smještena pučka kuhinja. Dobro ste pročitali …pučka kuhinja!?

U 21. stoljeću i u prvoj četvrtini stoljeća nezavisne, slobodne, demokratske i suverene Hrvatske, članice EU… Hrvatske koju obilježavaju pravda i pravičnost i kojoj je predsjednik isti onaj Ivo Josipović koji je danas položio vijence na spomeniku žrtvama jednog nepravednog, protuhrvatskog  režima …u istoj toj državi pučke kuhinje su danas prijeko potrebne!?

Ne znam je li utjeha potomcima Sibinjskih žrtava činjenica kako ipak neće umrijeti od gladi i da će se država za koju su njihovi preci dali svoje živote, ipak o njima skrbiti, makar to bio jedan topli obrok na dan.

Nekako mi ona obećanja kojima su nas obasipali političari prije referenduma o pristupanju EU i pučka kuhinja ne harmoniraju. Istina jest kako je to …izuzmemo li bazene i javni WC, najveća investicija u socijalnu infrastrukturu u gradu, ali nije li to na neki način i priznavanje vlastite nemoći i nesposobnosti.

Pučka kuhinja u Slavonskom brodu još nije gotova, pa u njoj nije niti mogao biti priređen domjenak za današnje visoke goste. Zbog toga se danas moralo improvizirati, ali želim vjerovati kako će već u idućoj izbornoj godini kada opet visoki gosti osjete potrebu izraziti pijetet prema Sibinjskim žrtvama sve biti ok.

I u izbornim godinama poslije nje, jer kako smo počeli …tko zna koja je iduća velika investicija …možda čak i ubožnica, ako na vrijeme uspijemo povući dovoljno sredstava iz onih silnih EU fondova.

Sibinjske žrtve …malim ljudima dopizdila nepravda 19. veljače 1935. i oni se pobunili. Možda zbog toga jer tada nisu imali niti pučku kuhinju, niti su bili u EU, a nisu imali niti svoga predsjednika koji se zalaže za pravdu i pravičnost i koji baš zbog tih malih ljudi dolazi u Sibinj sa počasnim vodom i osiguranjem. Istina svake izborne godine, ali ipak …nije Sibinj Bruxelles.

Hvala Bogu da sada sve to imamo.