OSVRT
Trideset godina promidžbe hrvatske kulture u Berlinu
Piše: Ivek Milčec
Tek što je završila svečana proslava 40. godišnjice postojanja HKM Berlin, u subotu, 27.studenoga, bit će u misijskoj dvorani opet svečano i veselo. Naime, berlinski HKD “Vladimir Fran Mažuranić” slavi 30. obljetnicu osnutka i neprekidnog rada a samim tim sigurno spada među rijetka iseljenička društva koja su tako dugo opstala i svojim javnim djelovanjem doprinijela afirmaciji hrvatske kulture u njemačkome glavnome gradu.
A kako je to sve skupa počelo? Kao jednom od suosnivača Društva vratila mi se u sjećanje zimska, predbožićna, večer 19. prosinca 1980. godine.
Tko bi tada pomislio da će novoosnovano HKD “Vladimir Fran Mažuranić” opstati punih trideset godina i biti tako uspješno i plodonosno. Uz mnoge, istaknute članove koji su, svaki na svoj način obogatili “Mažuranićevu” povjesnicu, ne mogu nikako zaobići ime osnivača Društva, tadašnjeg hrvatskog župnika u Berlinu, fra Rafaela Begića koji je gledao u budućnost i na vrijeme uočio potrebu osnivanja kulturnog društva pri Hrvatskoj katoličkoj misiju u Berlinu. A da je fra Rafina inicijativa bila pun pogodak, dokaz su ovih 30 godina “Frana Mažuranića”.
Za vrijeme mračne jugo-vladavine, “Mažuranić” je bilo jedno od rijetkih hrvatskih društava u Njemačkoj koja nisu bila pod kontrolom ili prismotrom jugo-diplomacije, zahvaljujući, u prvome redu, činjenici da je osnovano pri HKM u kojoj jugo-diplomati i njihove sluge nisu bili rado viđeni gosti.
Zbog toga su hrvatski župnici (kao i cjelokupno osoblje hrvatske župe) i “Fran Mažuranić” bili trn u oku jugo-vojnoj misiji, jugoslavenima, doušnicima i ostalome špijunskome smeću.
Svih ovih godina na “Mažuranićevim”kulturnim i informativnim večerima okupljenome narodu govorilo se o hrvatskome jeziku, našim piscima, slikarima, opernim umjetnicima, političkim i crkvenim velikanima, pa mogu slobodno reči da su “Mažuranićeva”mjesečna okupljanja snažila hrvatski duh i nacionalnu svijest što je došlo do punog izražaja sudbonosne 1991. kada smo u veličanstvenim prosvjedima ulicama Berlina, dokazali da smo kulturan europski narod koji ima pravo na svoju vlastitu državu.
U tim, za Hrvatsku, sudbonosnim danima i mjesecima “Mažuranić” je, uz pomoć i puno razumijevanje hrvatskih svećenika, priredio niz političkih tribina na kojima su nastupila najpoznatija imena tadašnjeg domovinskog političkog života (dr. F. Tuđman, dr. Šime Đodan, prof. V. Gotovac, I. Z. Čičak, prof. Z. Tomac, dr. V. Veselica i mnogi drugi) što je umnogome pridonijelo svladavanju općeg straha od omrznute jugo-vojne misije i njezinih trabanata.
Ne smijemo izgubiti iz vida i veliku, humanitarnu pomoć što su je Hrvati iz Berlina uputili domovini.
I tu je “Mažuranićeva”uloga bila znakovita. Makar se tih ratnih godina prednost davala političkim info-večerima ipak se je uz njih priredila i pokoja kulturna večer da ne bi kulturno “zahrđali”.
Nakon svršetka Domovinskog rata, pobjede nad agresorom i mirne reintegracije okupiranih područja Slavonije i Baranje, Društvo je nastavilo kulturnim radom i ulaže velike napore kako bi mlade Hrvate, rođene i odrasle u Berlinu, zainteresiralo za povijest i kulturu naroda kojem pripadaju.
Tko je bio Vladimir Fran Mažuranić? Sam je sebe nazivao lutalicom. Odvjetak je jedne od najistaknutijih obitelji u hrvatskome javnom životu 19. i 20. stoljeća, pučanin podrijetlom, naš se pjesnik u mnogočemu razlikuje od čitave plejade Mažuranića, ponajprije načinom života: samosvojan, tvrdoglav, svojevoljan.
Ni do danas – zahvaljujući dobrim dijelom i njegovoj šutnji, -ne zna se ni mnogo a niti točno gdje je sve u svijetu boravio i što je radio, posebice nakon 1900. godine.
Rođen je 26. ožujka 1859. u Novom Vinodolskom, Vladimir Fran Mažuranić umire u Berlinu, 20. kolovoza 1928.
Na kraju, teško je isticati naročite zasluge pojedinih članova društva kad su svi radili timski, savjesno i prema mogućnostima, žrtvujući svoje slobodno vrijeme za ugled hrvatskog imena. Stoga svim dosadašnjim predsjednicima, kao i sadašnjem predsjedniku g. Stjepanu Lozančiću i njegovoj ekipi, članovima i simpatizerima “Frana Mažuranića”od srca čestitam veliki jubilej, tridesetu obljetnicu osnutka i neprekidnog djelovanja, sa željom da bogatu tradiciju Društva nastave mladi Hrvati koji će ostati živjeti u Berlinu.
Ivek Milčec