piše: Marija Matijašević
Stružec/ Kao i lani, kao i svake godine, poplava i samo poplava!
A nažalosnije mi je kada je poplavljen moj dragi Stružec.
Pusta obećanja “visokih”, da će podići nasipe i ceste …Bilo bi im najbolje da naprave nasip oko sela i propuste za zaustavljenu rijeku Obžev. Onda ne bi bilo problema. Barem u selu.
Županica zove ljude da pomognu. Pa sigurno da će pomoći, kao i uvijek. Pitam se, zašto mi plaćamo odvodne vode i slivne vode i još neke …Gdje su ti silni novci završili, kada se nisu metnuli tamo zašto su i namijenjeni.
Lani nije županica ni došla da vidi selo, valjda nije bilo kritično, što li?
Jadni vatrogasci slomljeni su, ne spavaju danima, mokri …Kiša pada stalno, voda još raste …Pomažu i mladi sumještani puneći vreće pijeskom.
U ljetu su rekli u Hrvatskim vodama, da sada nije vrijeme za graditi nasip, da nisu povoljni uvjeti. Eto, kakve glave sjede u “vodnim ” foteljama!
Problem je da djeca ne mogu u Sisak u školu, pa izostaju, ili idu preko Zagreba ili Martinske Vesi, a svaki takovi daleki put je opasan, jer vozi se po raskvašenom nasipu gdje se ne mogu mimoići dva vozila. I po noći. A voda sa svake strane u nedogled.
Ljudi ne mogu k doktoru niti u nabavu. A to kao nije potrebno, barem na ovoj relaciji.
Pomoći se može, samo treba raditi i razmišljati na vrijeme.
No onima koji žive na državnim jaslama (poglavito u Hrvatskim vodama) – to je izuzetno velika nepoznanica.