KOLINJE U SUSJEDSTVU

KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/ Pozvali me susjedi na kolinje. –Oh, vrlo rado, velim. Zadnji puta sam bila prije 33 godine!

Jutro sam se rano digla. Eto susjeda, od kojih su kupili svinje … dvije, po 150 kg. …upravo ih vozi u kobači na traktoru. Mirne su i lijepe, bijele. Ne znaju što ih čeka.

Susjeda pripremila dva velika kotla kipuće vode, dva korita, i korito za pažmanje.

Malo mi žao tako lijepih svinja, više zato što imaju organe slične čovjeku. Gledam ih i razmišljam. I one se nekako smirile. Stale grickati saobraćajni trokut pričvršćen na kobači; misle si … nama ga ionako neće više trebati. Začas ga pola nestalo.

A onda došli mesari iz okolice. Dva mlada dečka. Oni će klati, rasčiniti svinje, napraviti kobasice i sve ostalo. Cijena je, kunu i pol po kilogramu svinje. I to je još oko 450 kn. Donijeli oni velike noževe, sjekiru, brus, brener,  i pištolu za ubiti svinju.

Odmah smo mi, sve žene,  pobjegle u kuhinju, da ne gledamo klanje. Samo je glavna susjeda morala držati zdjelu da uhvati krv za kobasice – krvavice. Kada su jednu svinju sredili, metnuli su u veliko korito lanac, na lanac svinju, na svinju, vruću vodu, malo je okretali i onda tuljcima strugali dlaku i papke. Zatim su svinju oprali i ovjesili je na remu ( željezno postolje) u visinu i tamo su je rasčinili – razrezali. Rasporili joj utrobu, izvadili crijeva i iznutrice.

Druga susjeda se odmah dala na pranje crijeva, a mlada susjeda je polijevala, kako bi se što prije krenulo u pravljenje kobasica. Četvrta susjeda je kuhala kukuruzne žgance i pekla jetrica za doručak.  Dok je peta susjeda činila zabilješke za Hrvatski glas Berlin!

U međuvremenu je najstariji sin gazde pekao mast. Kakovi su čvarci i kobasice ispale, vidjet će se kroz neko vrijeme.