…ili: kako se s malo može postići puno
piše: Emil Cipar
Dosadilo mi je ići na promocije knjiga. Dnevno se redovno u inboksu nađe pokoji poziv za promociju neke knjige koja će svoj umjetnički vrhunac doživjeti onoga dana kada posluži kao podmetač za vruću tavu, ili kada se njenim podmetanjem pod jednu od noga nekog klimavog stola riješi problem njegove klimavosti.
Promocije su uglavnom pripremljene bez ikakve koncepcije. Na nekom uzdignutom podiju …autor, neki recenzent koji tu knjigu nije ni pročitao, neka voditeljica (neka mi dame oproste, ali većinom je to voditeljica), neka glazbena pratnja koja sa sadržajem knjige nema nikakve veze, nešto rodbine i prijatelja autora ili autorice …najviše desetak osoba u publici i to je to.
O sadržaju između korica prezentiranih knjiga ne bih ovdje, jer terapija apstinencije od ovakvih promocija bila je do sada prilično uspješna, pa ne bih kvario.
Ipak …pozvan sam na jednu promociju koju nisam mogao izbjeći, jer je jedan od autora knjige poezije „Staze od snova“ naš kolumnist Antonio Gavran iz Donjih Andrijevaca.
Dakle uputim se ja na tu promociju u Đakovo. Teren mi je malo nepoznat, a i mrak je već. Vozeći se Slavonikom, novim autoputem kroz Slavoniju razmišljam o tome kako u posljednje vrijeme nema kvalitetne poezije, kako se do perverznosti recikliraju autori koji sa sadašnjim vremenom i životom nemaju blage veze.
Stigavši u Đakovo uputim se ka porti samostana Milosrdnih sestara svetog križa i pitam za dvoranu Florentini koja bi tu negdje trebala biti.
-To vam je preko puta, vidjet ćete …velika dvorana …uputi me ljubazna časna sestra.
I stvarno …preko puta je dvorana i u njoj je upaljeno je svjetlo, ali nekako mi to preveliko za promociju knjige. Mislim na promocije koje sam gore opisao.
Bacim pogled kroz prozor …dvorana popunjena do posljednjeg mjesta, osim nekoliko slobodnih mjesta u prvom redu. To je u Hrvatskoj inače običaj da se ta mjesta u prvom redu drže kao royal suites za slučaj da iznenada njeno kraljevstvo visočanstvo ipak dođe.
Zakasnio sam koju minutu i promocija je već bila počela. Znao sam iz pouzdanih izvora kako kraljica neće doći, pa se smjestim na jedno od mjesta rezerviranih za nju.
Ugodno sam iznenađen scenografijom. Nema podesta, ustvari ima, ali akteri su se smjestili ispod njega u visini očiju s publikom.
Dvoranu ispunjava pjesma ugodnih muških glasova klape „Slavonica“. Autori knjige „Staze od snova“ su članovi klape. Tu je još i jedan klavir i jedan manji stolić za kojim sjedi voditeljica.
Sve teče neusiljeno, spontano, skladno… baš kao najbolja poezija. Voditeljica …kasnije ću doznati da je kolegica i voditeljica radio Đakova i da se zove Vesna Kaselj …dakle; ona to ima sve nenametljivo pod kontrolom i čini se to tako kao da je sve to dugo uvježbavano.
Ničega previše, a ništa i ne nedostaje. Znalački pripremljena promocija. Autori su dobili priliku reći nešto o sebi, o svome prvijencu, o temama koje ih inspiriraju.
Svaki sudionik se je suzdržavao istaći svoju posebnu ulogu i svoj značaj i na taj način promovirano je u jednoj večeri u samo 60 minuta programa jako puno toga.
U prvom redu promovirana je jedna izvrsna promocija. Nije izostala ni izvrsna klapska pjesma, kao što nije moglo proći neprimjećeno kako članovi klape nisu povezani samo u ljubavi prema pjevanju, već ih veže i prijateljstvo i želja krenuti svojim posebnim putem kako bi lijepu riječ i ugodne tonove podijelili s publikom.
Publika je bila oduševljena ovim multimedijalnim performansom što nije čudo jer u Hrvatskoj rijetko imaju mogućnost doživjeti tako što.
I ja sam napokon …umjesto grčeva u trbuhu osjetio leptire nakon jedne promocije.
Posebno mi je drago da su Antonio Gavran i Mirko Matić za svoj poetski ukoričeni prvijenac dobili takav dostojanstven okvir i nadam se kako će suvremena poezija ipak zaživjeti i u Hrvatskoj.
U svakom slučaju klapa „Slavonica“ zaslužuje samo lijepe riječi, jer su uspjeli dokazati da se i s minimalnim budžetom može postići puno.
Skoro zaboravih reći kako je ilustraciju za knjigu nacrtao Marko Ivanković također član klape, pa me jedan poziv na eventualnu izložbu ne bi iznenadio.
Promocija sa srcem, znanjem i vještinom. Vrlo jednostavan, ali i vrlo učinkovit način doći do publike.
Svaka čast!
O poeziji Mirka Matića i Antonija Gavrana nisam rekao ni riječi. Namjerno nisam, jer ju još ne poznam napisanu, tiskanu i ukoričenu. Upoznao sam ju kao dio jednog fantastičnog eventa i u njemu se ona nosila ravnopravno sa ostalim sadržajem.