TERAPIJA

…ne smijemo nikada više dozvoliti da nas netko dijeli na dobre i loše Hrvate

tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin-Bad Homburg/ Subotnje jutro ne bi od onih u kojima se, od naporna tjedna, može duže otspavati, odmoriti, nigdje ne žuriti, zaostalo obaviti.

Ovog posljednjeg …mislim zaostalog posla …posebno se nakupilo, viri i vreba me iz svakog kuta i tjera na zločesta razmišljanja o emancipaciji i to baš tog subotnjeg, osmog ožujka.

Kako simbolično.

Plavo nebo i sunce na kuhunjskom prozoru, obećavaju lijep vikend. Vjerujem u to. Nema se vremena niti kavu popiti prije polaska …naša suputnica je točna da točnija ne može biti.

Naime,  put Bad Homburga, na završnicu i dodjelu Domovnice, izbora najpopularnijih u iseljeništvu prema glasovima čitatelja Večernjeg lista, putujemo suprug i ja s Elizabetom Kopić i njenim sinom Draganom. Nije nam ovo  prvo, a duboko se nadam, niti posljednje zajedničko putovanje.

Ugodno putovanje po svim parametrima. Suncem je obasjana skoro cijela Njemačka i mi, praveći odmore par puta, stižemo do Bad Homburga, nakon pet sati vožnje. Eh, priroda je u ovim dijelovima odmakla od naše u Berlinu, zelenije je i cvjetnije. Radujem se. A i drugi.

-Ovo je prava terapija, veli Elizabeta Kopić, naša teta Liza. Potrebno i njoj. Provela je posljednjih deset dana u Klinici Benjamin Franklin gdje je pomagala bolesnici iz Hrvatske. A to nije fizički a ni psihički, nimalo lako. Pa odmor, terapija, dobro dođe.

Znam ja da našu teta Lizu, iz humanitarnog kluba “Brođani” raduje susret s ljudima, drugim društvima i klubovima. A znam i da treba odmor nakon berliske stresne društvene i savezne situacije “povuci -potegni”.

U Bad Homburgu se smještamo u hotel Victorija. Više puta sam tu pa već s vrata tražim poznati, nasmijani lik koji će uzviknuti:- A, evo moje Bosanke! No, uzalud,

Naime, vlasnica “Victorije” draga Dragica Tandara je otišla u zasluženu  mirovinu pa boravi u Hrvatskoj. Tako, pozdrave za nju izručismo njenom, vrlo ljubaznom i susretljivom, sinu Robertu.

– Hoću svakako, pozdravit ću mamu …veli Robert a mi pozdrav, za svaki slučaj, i ovako upućujemo, djeca to, znam iz iskustva, nekako zaborave. Uglavnom, za utjehu i radost Dragici, pri čitanju ovih redaka, recimo i ovo: -Pansion i restoran Victorija i sva usluga u njemu, postoje i rade, dočekuju i ispraćaju goste, ljubazno i kvalitetno kao i prije.

Pri namjeri popiti kavu u restoranu susretosmo ekipu iz uredništva Fenixa: Marijana, Jasna, Katarina, Zvonko …ugodno ponovno viđenje. U njihovim rukama je završila knjiga, točnije, monografija berlinskih Brođana. Dar teta Lize. Čuli su oni vele za teta Lizu. Po dobrim djelima, o dobru. Eh, ponosna sam imati takvu suputnicu, sugrađanku  koju ljudi prepoznaju po dobrim djelima koja  od nje i od njih, njenih Brođana, dobijaju potrebiti.

Dvorana Kongresnog centra u Bad Homburgu je puna. Reklo bi se, gostiju i više nego prošle godine. Manje razvučeno trajanje dodjele nagrada. Manje glamura i sjaja (ima toga još dovoljno) a više potrebnog mjesta i vremena za razgovore između nagrađenih, domaćina i gostiju, za jedinstven susret i razmjenu iskustava po brojnim temama, za upoznavanje s doživljenim i upoznavanje sa stavovima.

Bilo je lijepo pratiti radost pobjednika. Ugodni glasovi voditelja. Lijepa dvorana. Fina posjeta. Zanimljivi glazbeni gosti: Simfonijski orkestar iz Dubrovnika, Petar Grašo, Alkari …pa tako redom sve do sitnih sati. Bilo je fino.  Sad treba srediti utiske.

Prilike za susrete je bilo. Neke kolege viđam godinama  na istom mjestu, pa si uvijek kažemo: Dogodine!

Ove godine je dodjela Domovnice bila  vrlo zanimljiva. Nagrađeni, promotori, gosti …Jer sam i sama članica “Brođana” a i urednica Hrvatskog glasa Berlin, stalo mi je da se i jedan i drugi dostojno prezentiraju.

–Čula sam za Hrvatski glas Berlin …veli nam Darija Krstičević, iz Ureda za odnose s iseljeništvom. Fino. A da bi čula i za “Brođane” iz  Berlina, potrudila se teta Liza ponijevši na ovu manifestaciju više monografija Zavičajanog kluba “Brođani” Berlin. e.V. Jedna je završila i u rukama predstojnice Ureda za iseljeništvo. Nek vidi i čita Ured što iseljeništvo radi, čime se bavi.

–Javite nam se …poziva gospođa Krstičević, obradovana čuti o radu jedne takve humanitarne udruge kao što su “Brođani”.

– Svakako …odgovara teta Liza.

Darija Krstičevič je održala govor potpore iseljenicima, njihovom značenju, o trudu Vlade uspostaviti stalnu i kvalitetnu komunikaciju s ljudima koji žive vani. Govor pun hvala za sve sudionike odnosa  na relaciji iseljenik-domovina.

Sjedimo udobno u dnu dvorane. Fin pregled i pogled i dosta poznatih lica i prigoda za razgovor. Prilika za čuti kako društva i udruženja funkcioniraju u Frankfurtu, Stuttgartu, Beču, Zürichu, drugdje …što rade, čime se bave, koju muku muče …

Govor koji je posebno ostavio traga je onaj kojeg je održao Josip Juratović. Josip je iz Koprivnice. Kao dječak je došao u Njemačku. I osvojio sami vrh.  Krenuo od  radničkog kruha i došao  do Bundestaga. Inače, vrlo skroman čovjek. Sa stavom.  I bez dlake na jeziku.

Pozdravio je ulazak Hrvatske u EU ali i rekao:

– Ja sam bio preneražen  da je Hrvatska tri dana pred ulazak u EU, usvajanjem  upitnog zakona o zastari zločina, demolirala neovisno sudstvo …da su politički odgovorne osobe pokušavale zaštiti zločince a žrtve ignorirale. I zbog toga sam zahvalan da je hrvatsko sudstvo uz pomoć slobodnih medija,  ipak teško izborenu slobodu i političku neovisnost uspjelo izboriti protiv nametnute političke volje.

Sloboda i neovisnost, pravo, ravnospravnost i pravda su među najvažnijim stupovima demokracije kao društva vrijednosti, i zato se treba svaki dan za opstanak tih vrijednosti boriti. Demoni prošlosti  su onemoćeni, ali su još uvjek prekriveni među nama i pokušavaju naše vrijednosti uništiti.

Često i time što naše vrijednosti naprimjer: sloboda oganiziranja,  zloupotrebljavaju protiv nas samih, pri tome imajući samo jedan interes a to je moć kojom ne biraju sredstva da bi ostvarili osobne interese.

Svoj ideološki kolektivizam pokušavaju održati mehanizmom kontrole strahom i poslušnosti.

Oni razdvajaju ljude na dobre i loše uvijek prema tome da li se ponašaju prema njihovoj volji ili ne.

Njihovi glavni neprijatelji su slobodni i neovisni ljudi, kojih se plaše ko vrag tamjana.

…mi ne smijemo nikada više dozvoliti da nas netko dijeli na dobre i loše Hrvate ili na dobre i loše Nijemce.

Demokracija živi od različitosti i međusobnog poštovanja …rekao je Juratović  te stao u zaštitu ljudi slobodnog razmišljanja koji su (poput i njega samoga) postali meta onih koji se bore za moć i utjecaj po svaku cijenu kako bi to u osobnu korist zlorabili.

– To su uglavnom ljudi željni moći uz pomoć vječnojučerasnjih koji sebe lažno predstavljaju kao krovna organizacija svih Hrvata, zvučnog imena ali bez bilo kakvog legitimiteta.

Oni pokušavaju ljude pridobiti slatkim ponudama, ako im se odupru onda ih pokušavaju denuncirati, zastrašivati pravnim mjerama, koristeći se različitima oblicima medijskog terora  te pokušavaju ucjenjivati, dakle klasičnim socijalističkim manirima zastrašivanja. Neovisni mediji su najbitniji “čuvari demokracije” zahvaljujući ljudima koji usprkos pritiscima ostanu  brabri i vjerni  sebi i svo novinarskom pozivu, rekao je Josip Juratović u pozdravnom govoru u punoj dvorani Kongresnog centra u Bad Homburgu, naravno pun pohvala za organizatora manifestacije.

Posjetitelji priredbe su ostali u razgovoru i uz pjesmu i svirku tamburaša do kasnih/ ili ranih/ sati.

Kući u Berlin stigli u nedjeljno popodne, u predvečerje dana. Djeca već stavila kavu na stol, čekaju nas. Nalazim poruku u povodu Dana žena iz pera najstarije kćerke koja je u Parizu. Dovoljno.

Odmaram nakon putovanja. I razmišljam o govoru bez dlake na jeziku. Sa stavom. I čitam ponovo redove. Prava (šok) terapija.