U SAVUSU UZ SAVU

Rečenica koja na kraju ima točku, zove se točkasta rečenica

Marija Kukić
Subotnji dan obasjan proljetnom suncem. Vjetar na trenutke lagano zalahori, a zatim pokazuje svoju snagu njišući raširene suncobrane. Vrijeme ugodno, upravo kao naručeno za sjedenje na nekoj udobnoj stolici i uživanje u proljetnom danu, uz spontani razgovor.

Njih troje, Emil, Čuko i Marija našli su se te subote ispred Savusa uz Savu. Iako se pomalo pribojavala tog susreta, Marija je već s prvim pozdravom i prvom izgovorenom riječi znala da nije pogriješila. Iako g. Emil djeluje veoma krhko, ostavio je dojam vrlo tople i vedre osobe s puno strpljivosti i razumijevanja. Uspio je na trenutak vratiti osmijeh na Marijino lice.

Marija je odnedavno počela slati svoje tekstove na HGB i tako se, doduše samo elektroničkim putem, povezala s urednicima Sonjom i Emilom. Te proljetne subote pružila se prilika da se sretne s jednim od njih dvoje, s Emilom. Sonja  je u Berlinu, a Brod je ipak puno bliže. Zar ne?

I što reći? Dok su Emil i Marija razgovarali, Čuko je mirno ležao u njihovoj blizini. Marijina ruka ga je nekoliko puta podragala po bijeloj nježnoj dlaci, a on se nije ni malo bunio. Samo se jednom uznemirio i zalajao jer je neki crni pas lutalica pokušao „zauzeti“ njegov teritorij. Kad je taj problem riješen,nastavio se izležavati kao da se ništa nije ni dogodilo.

Marija je osjetila da je ovo bio razgovor s osobom koja ju je razumjela. Emil joj je dao nekoliko korisnih naputaka kako nastaviti suradnju s HGB, jer urednici to od nje očekuju. I žele. Ostatak vremena  bio je spontan, ležeran, raznovrstan. Na kraju je palo čak i nekoliko viceva.

Možda bi se njih troje još i sada družilo da Mariji nije istekla parkirna karta, a Emil morao je posaditi svoj „posebni“ grah o kojemu je također uspio prozboriti.

Kada grah bude za berbu, možda će mu trebati pomoć?! Ili  još bolje! Možda će mu trebati pomoć kada grah završi u loncu?

I danas je ugodan i topao dan. Podsjeća Mariju na jedno ugodno druženje, ugodan razgovor, na jedan ukradeni osmijeh na licu.

Svaka pričica ima svoj svršetak. Baš kao i svaka rečenica. Završila bih „biserom“ jednog prvašića koji je rekao: „Rečenica koja na kraju ima točku, zove se točkasta rečenica.“

I ja završavam točkastom rečenicom.