tekst i foto: Marija Kukić
Zlati se žito na njivama slavonskim.
Lelujaju se njegove vlati na suncu uzavrelom,
A nabubreno klasje pleše drmeš šokački.
Talasaju se na lahoru brkovi ječma dozrelog.
Ne, nema te pjesme, ni riječi, ni slike,
Ali ni umjetnika koji bi mogao tu ljepotu opisati!
Dolino moja, duboko u srcu skrivena i nošena,
Okom zaljubljenika zamilovana,
Lepršavim plaštem svakodnevice odjevena,
Istinskom ljubavlju u dubini bića mojega zaključana!
Nema te , nema nigdje na svijetu!
Ali do kada ćeš trajati?
Ti, žito, klasje i moji Slavonci?!
22. 6. 2014.
Zaista imamo sve u Slavoniji. Kada bi još samo to znali iskoristiti.
Zato bar ima onih koji se njome i ponose. A i drugi se uz ovakvu pjesmu i fotografije u nju lako zaljube.
Samo onaj koji je duboko zaljubljen u
svoj lijepi zavičaj, može ovako što lijepo
napisati i u predivnim slikama to prikazati.
Zato, smo čestitke i podrška za dalje………….
Ne znam jesam li više uživala u fotografijama ili pjesmi?!
Da, naša Valis aurea je stvarno prekrasna kao i ova pjesma.
Još jednom pohvale za prekrasan uradak.Bravo!
Čestitke na ovako slikovitom i bajkovitom opisu našega gnijezda. Evo nam druge Zlate Kolarić Kišur.