piše: Marija Kukić
Gledajući lovce kako odlaze u lov pitala sam se:
„Pa, kako oni mogu ubijati nedužne životinje. Kažem: nedužne, jer nisu one krive što ih vodi instinkt, a ne razum.“
A da bi održali ravnotežu u prirodi, lovci su osobe koje se pridržavaju etičkih načela kojim ih je poučio sveti Hubert.
Tko je bio sveti Hubert čiji spomendan danas slavimo?
Rođen je oko 656. godine u plemićkoj obitelji. Bio je sposoban i cijenjen. I oženjen plemkinjom. Žena mu je umrla pri porodu ostavivši mu sina. Hubert se svestrano predao lovu. Lovio je svakodnevno, i radnim danima i blagdanima sve do jednoga Velikog petka kada je, prema legendi ugledao jelena, koji je na rogovima imao raspelo. Začuo je glas koji ga je pozivao na obraćenje. Podijelio je siromašnima sve svoje bogatstvo, sina dao bratu na službu i postao najprije svećenik, a kasnije i biskup. Uz molitvu, činio je samo dobra djela. Umro je 727. godine moleći Oče naš. Bio je prvi biskup Liegea. Za vrijeme reformističkih pokreta tijelo mu je nestalo, ali vjeruje se da su ga redovnici pokopali na tajno mjesto u šumi.
Svetog Huberta lovci smatraju stvarateljem etičkog ponašanja u lovu. To podrazumijeva: brz i precizan odstrjel, odstrjel starijih jedinki, čuvanje hitca za ozlijeđene i bolesne jedinke, puštanje ženki koje vode mlade…
Druženje s prirodom i briga za životinje, međusobno prijateljstvo i vrijeme koje se provodi u prirodi i /ili u samoći daje svakome mogućnost da razmisli o sebi i svom životu. Sveti Hubert je činio dobro bližnjima i posvetio se skrbi o drugima. Pronalazio je i sačuvao smisao i radost života i primakao se bliže Bogu. S ljubavlju je pristupao prirodi, prijateljevao s njom, volio šumu, životinje, bio je lovac te živio i ponašao se uistinu kao dio prirode.
„Mi smo dio zemlje – zemlja je dio nas. Mirisne trave su nam sestre; jelen, pastuh i veliki orao braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplo povijeno tijelo i čovjek – sve pripada istoj obitelji…“ (Iz pisma indijanskog poglavice Seattlea 1854.)
Priroda je Božje djelo, prelijepo njegovo stvorenje koje je upravo zbog čovjeka i stvorio.
Ivan Pavao II. za svog posjeta Hrvatskoj rekao je:
„Bog vam je dao u baštinu predivnu zemlju čija nacionalna himna počinje s Lijepa naša… Kako u ovim riječima ne vidjeti podsjećanje na dužnost poštovanja prirode pristupajući s osjećajem odgovornosti za životni prostor što ga je Providnost dala čovjeku? Svijet je pozornica na kojoj je svatko pozvan odigrati svoju ulogu …“
Mnogo toga može čovjek iz svih ovih rečenica naučiti.
Sveti Hubert postao je zaštitnik lovaca tek u 16. stoljeću preuzimajući tron svetom Eustahiju. Danas gotovo pet stoljeća poslije, molimo svetog Huberta da zaštiti lovce i lovočuvare, matematičare i optičare i sve ostale čiji je patron, da im putovi kojima kroče budu plodonosni, a plodovi prirode stvoreni Božjom rukom da budu na dohvat njihovih ruku.
Kao i uvijek lijep povijesni kutak za nešto naučiti.
Nisam lovac iako sam kao mlađi razmišljao o tome.
Ipak nikad nisam uzeo pušku u ruke, valjda je u me
ni ipak bilo jače ono:” Pa kako pucati u te prekrasne
životinje” ?