…nigdje tu nema naroda, nigdje tu nema Hrvatske
piše: Sandra Marelja Muić
Gledam neku večer na vijestima francuski poljoprivrednici doveli svoje ovčice u Pariz i proveli ih kroz Louvre u znak protesta, jer se država ne skrbi prikladno i dovoljno o njihovim potrebama. Nakon toga kadar u kojem novinarka nasumce pita tri naša ministra, i to tri od one vrste šta izgledaju kao da su se tek od mame odvojili i da ne znaju šta rade u toj fotelji umjesto u obližnjim jaslicama, prilikom dolaska na Markov trg o jednoj te istoj stvari, a njih sva tri niti nisu u stanju bila kratko zablejati u mikrofon nešto suvislo za razliku od ovih seljaka netom prije koji su vrlo suvislo i kontretno rekli zašto su priuštili tu kulturološku turu do Mona Lise svojim ovcama taj dan.
Unatoč tome što nekoliko dana ne pratih redovno događanja u državi, puno toga se izgleda nije uspjelo promijeniti – samo se broj ovaca očigledno povećao.
U prilog tome i opetovana sapunica o plagijatu diplome koja se provlači već nekoliko dana, kao i verbalni duel ministra obrazovanja sa dotičnim političarom oporbene stranke.
Iako se dotični brani da je riječ samo o političkom obračunu sa neistomišljenicima, poruka puku je vrlo jasna, pogotovo onome mlađjem dijelu koji još sjedi u školskoj klupi: putevi časti i poštenja su prenaporni, hvatajte se nekog shortcuta do vašeg cilja.
Ali ne da se ministar ni ovaj put, pogotovo ne ovima iz oporbe, uzvraća na svaku, čak vidim da je i knjige na dostavu slao, ne bi li ih razuvjerio u poimanju tvrdnji da je Domovinski rat nedovoljno zastupljen u udžbenicima. Slati knjige navodnom povjesničaru koji ih ne čita, nije mu lak naum, ali valja biti uporan kao i dosada, ne bi li sapunica išla dalje.
U resoru koji on pokriva nije nikad dosadno, pogotovo u ovom sportskom gdje se i u počasnim ložama gledatelji tuku.
Da nam, nedajbože, i Saponia Osijek prestane raditi, mi svakako bez sapunskih mjehurića ostati nećemo uz ovakvu ekipu na obje strane. Umirujuće je što je u međuvremenu postalo transparentno da su, neovisno o stranačkoj ideologiji, svi iz osobnih interesa tu, bilo opozicija, bilo oni vladajući, pukotine u imageima stranaka su sada već postali procjepi iz kojih teče voda i puni bačvu u kojoj sjede.
A konfliktni premijer koji se prepucava o nervozi sa bivšim suradnicima ne pridonosi polituri na kojoj bi trebalo raditi u ovo već predizborno vrijeme, dok predsjednik oporbene stranke iz dana u dan broji samo kako i iz kojeg saveza bi se koliko fotelja moglo zauzeti idući put.
Netaktično i nepametno, i jedan i drugi – nigdje tu nema naroda, nigdje tu nema Hrvatske, to je najtransparentnije od svega. Još kada osvane aktualni predsjednik države sa svojim svećenički staloženim komentarom na svaki upit situacije, onda imam dojam da smo u brisanom prostoru skoro, da nitko ne zna što onaj drugi govori, kao da komuniciraju u brisanom prostoru nekom.
Tračak nade da je ipak možda nekome stalo do nečega, aktualni ministar branitelja progovorio i sam o proživljenom zlostavljanju i logoraškom iskustvu na konferenciji o spolnom nasilju tijekom rata u susjednoj BiH , kojoj je nazočila Angelina Jolie i pozvao glumicu Orleansku da dođe u Vukovar. Ako je moguće išta učiniti za žrtve koji nosi taj inferno kroz život, onda je svakako pohvalno što se nakon silnih godina jedna javna osoba usudila podsjetiti javnost na te nemile ratne epizode i na šutnju kojom su sve te žrtve zavijene svaki dan.