“SVADBA” JE NA POLA PUTA

piše: Marija Matijašević
Stružec/ Prva priredba naslova “Polnoćka” je super odigrana, još uvijek svi pitaju, kada ćemo je ponoviti. Kažu trebalo bi pozvati TV Novu, ili ići nekamo dalje sa tim lijepim igrokazom.

Pa možda i budemo!

Novi igrokaz, “Svadba”, koji smo počeli vježbati poslije Nove godine, ide dobro. Lijepa je to grupa. Duplo je više ljudi i dosta je teksta. No glumci su ozbiljni i dobro  glume. Trude se.

Ima tu puno šale i puno smjeha. Neki kažu, jedva čekamo ponedeljak, da idemo na probu. Drago mi je to i radi djece, neka se druže sa starijima, da vide naše običaje i pošalice.
Bilo je tu i odustajanja, ali mi idemo dalje.

Sve u svemu, dramske probe su toliko dobre, puno je tu smjeha, ovaj puta imamo I harmonikaša, sa kojim se napjevamo i naplešemo.

A to sam i htjela. Da mlade naučimo plesati i pjevati. Te da oni vide, kako se nešto radi, organizira. Ima tu i pojedinaca, koji nisu redoviti, onda ih drugi moraju mjenjati, a to nije to. Teško nam je onda.

Kupila sam materijala, starinskoga, na sitne cvijetiće i pužiće, kak’ se nekada nosilo, pa se šivaju bluze i suknje. Šiva se i haljina za “mamu”.

Traže se i kopiraju, stari novci za darove, to su “kune” iz 1941 godine.

Bukete za mladenku i klencarice, te kitice za svate, napravila je moja radionica, kao i maramice za klencare, koje su žene obheklale.

Sve je to napravljeno, onako kako smo vidjele u svom djetinjstvu.

Neke žene su uloge super prihvatile, i stalno nešto dodaju u ulozi, svaki puta kad dođu kažu: ja sam još nešto dopisala. To mi se sviđa, da ljudi sami misle o tome i trude se.

Čak su neke žene počele presti na kolovratu. Susjeda Kata, mi je dala zadnje povreslo lana, koje je imala. I tek drugi kolovrat je htio presti. Jedan se kolovrat raspao, koliko ga je Ankica gazila.

Neke šivaju na starim mašinama, koje su totalno zahrđale u mom podrumu, jer su prestare. Morali smo ih podmazati i očistiti.

Puknuti remen smo morali zamjeniti.

Probe traju po par sati, i još se nedaju ljudi doma, nego ostaju pričati i šaliti se.

Toliko sam sretna, što sam našla dobre i drage ljude u Strušcu, na koje se totalno mogu osloniti, koji su od povjerenja i riječi, što je danas teško naći.

Čak pristižu još i sada, na pola igrokaza, novi. Jer sve se to pročuje, po selu.

Naši “mladenci” su dvoje mladih srednjoškolaca, super su, svaka pohvala, uvijek točni, dragi, susjedi su, baš si pašu, složila sam ih, kao iz bajke. Svoje uloge su naučili odmah i svjesno su pristupili odgovornosti, što je za svaku pohvalu. Teško je to od mladih danas postići.

Ulogu “mame” je naučila i igra Ankica. Ulogu je naučila svojim riječima i dodala puno, no sve joj to odgovara i paše. Redoviti je i odgovorna. Skoro cijela njena obitelj je u igrokazu. Klaudio je mladenac, Ankica je mama od mladenke, Natalija je klencarica.

A moj “Deda”, kojeg glumi Josip-Joža, je srce igrokaza, prvog i drugog. Bez njega se nebi moglo. Stalno nas nasmijava. Njegove šale su stalno prisutne. Mada je star i bolestan, redoviti je na probama, a sada je dopremio i ženu Ankicu u igrokaz. Ona glumi susjedu, i sa susjedom Zorom, se spominjaju na plotu. Ona sudjeluje u idejama i dogovorima.

A “svećenik” je naš Matija iz sela.On ima i poziv za svećenika, kojeg slijedi. Svake nedjelje čita u crkvi i sudjeluje u “Frami”, pa je neredovit na probama.

Naše “susjede”, koje se spominju na plotu, su posebne. Još uvijek imaju tremu, pa im Joža savjetuje, neka kod ispijanja kave kod kuće glume, da se opuste.

“Snoboki” prosioci mladenke, su Lidija, koja dolazi na probe iz Vezišća (30 km) i Silvija. Kako su mlade cure, a moraju glumiti stare žene, i popiti si malo više, toliko se smiju, da ne mogu niti jednu probu odraditi ozbiljno. Ne znam što će biti na pozornici.

Mužikaš Ivica, sa svojim suprugom Grozdanom, koja glumi “kumu”, dolaze isto iz susjednog sela. Lijepo pjevaju i on svira očaravajuće, čak su i dopunili, “prosidbu mladenke” sa svojim tekstom.

Sada su nam se tek priključili, i već sudjeluju u ulogama, i to je za svaku pohvalu. Još Grozdana i radi u Ivaniću, putuje na posao vlakom, dolazi u 17:30 sati, a u 19:00 sati je proba.

Upravo su došli i novi, Katica i Tonček, dovela ona njega, pa ostala i ona. Pokazala nam je presti na kolovratu.

Još su glumci, Dominik, on je “zastavnik”, Igor je klencar, Sara je “klencarica”,

Hvala svima!

Ah da, moram još reći, igrokaz je istinit, malo sam dodala od svojeg doživljaja, malo iz susjedinih.

Biti će to lijep igrokaz, koji će se održati ( tako je župnik predložio), za svetog Vida, koji se slavi u selu, već stoljećima. Imamo i kip Svetog Vida.

Tada ima župnik trodnevnicu proslave, pa će u to uvrstiti i igrokaz. Hvala mu!