PRIGORSKI DAN

piše: Ivek Milčec
Zagreb/ U  nedjelju, 06.04. je u zagrebačkoj velebnoj koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”u organizaciji Udruga kulturno-umjetničkih društava zagrebačkog Prigorja održan 11. Prigorski dan.

U programu su sudjelovala folklorna društva s dugom i bogatom tradicijom: HKPD “Bosiljak” Čučerje, HSPD “Sljeme” Šestine, HSPD “Podgorac” Gračani, HKUD “Prigorec” Markuševec, KUD “Frankopan” Remete i KUD “Bukovac”.

Pred rasprodanom dvoranom spomenuta kulturno-umjetnička društva izvela su pjesme i plesove iz gotovo svih krajeva “Lijepe naše”i na taj način pokazala svu raskoš hrvatskoga folklora koji s pravom spada u sam vrh svjetske kulturne baštine.

Ne znamo što je bilo ljepše i čemu se više pljeskalo: Prigorskoj svadbi, Linđu, plesu s otoka Cresa ili Prigorskome drmešu. Da plesovi, pjesme i svadbeni običaji zagrebačkog Prigorja neće, kad stariji odu u “mirovinu”, pasti u zaborav, pokazali su oni najmlađi koji bez ikakve treme plešu i sviraju kao da iza sebe imaju godine folklornoga staža.

Od Šestina na zapadu do Čučerja na istoku “med bregi zeleni”smjestila su se stara naselja Šestine, Gračani, Remete, Bukovac, Markuševac i Čučerje – danas uključena u četvrti užeg područja grada Zagreba.

Širenje grada i bespoštedna izgradnja u tim prigorskim mjestima uzimaju danak mijenjajući krajolik i društvene odnose, ne štedeći prepoznatljive vrijednosti izvorne tradicijske kulturne baštine. Mnogi doseljenici ne prepoznaju ili to ne žele, kulturu grada Zagreba i Prigorja pa se vrlo često nađu u sukobu sa samim sobom.

Pa ipak, kao oaze u pustinji, postoje mjesta, društva i ljudi koji se takvom ponašanju tvrdoglavo opiru i ljubomorno čuvaju domaću prigorsku i kajkavsku riječ, pjesmu, svirku i običaje – sve ukomponirano uz prekrasne narodne nošnje.

Rezultat uspješne suradnje gore spomenutih društava osnivanje je Udruge kulturno-umjetničkih društava zagrebačkog prigorja “PRIGORSKI DAN”-12.svibnja 2008.godine. Znači, po 6.puta  pod okriljem Udruge,a već 11. godinu zaredom održava se smotra narodnog stvaralaštva istog naziva-“Prigorski dan”.Obnavljanje je to pomalo zaboravljene tradicije i dokaz da u zagrebačkom prigorju još uvijek živi duh izvor tradicijske kulture, da još uvijek “po Prigorju rožice cveteju”.

Štoviše-da Prigorci s jednakom ljubavlju, žarom i ponosom pjevaju i plešu pjesme i plesove i iz drugih krajeva Hrvatske.

“Prigorski dan”je svojevrsna zahvala i spomen svima koji su kroz povijest stvarali i čuvali naš kajkavski identitet,ali i putokaz i poticaj mladima!