PREZIME

Kaj god!
piše: Ivek Milčec
Moram priznati da sam sretan kaj imam takvoga suseda kak je moj stari pajdaš Jura. Navek nekaj zmisli i s njim jednostavno nemre biti dosadno. Tak me je jednoga dana iznenada upital imam li još uvijek onu, veliku hrvatsku zastavu koju s ponosom izvjesim na pročelje svoje hiže i na neki način prkosim onima koji (kakti da se srame hrvatskoga stijega) gotovo nikada ne pokažu da imaju državni simbol zbog kojeg su mnogi položili svoje mlade živote ili postali invalidi.

Kad ih se upita zakaj su za bivše države postavljali zastave s petokrakom obično odgovore da se to onda moralo a danas, kad imamo svoju slobodnu državu, ne mora jer važno je, kak vele, kaj nosiš u srcu i na srcu. Tak su mnogi, a primjera ima zaista mnogo, držeći ruku na srcu, pokrali i osiromašili vlastitu zemlju i za naivne još uvijek ostali “veliki Hrvati”.
Ali vratimo se mome susjedu Juri, odnosno pitanju o zastavi. Vidjevši da sam nestrpljiv reče mi da bismo trebali uzeti barjake u ruke i s njima krenuti u prosvjed ispred Banskih dvora i Sabora a da bi on štel videti tko bi nas u tome mogel spriječiti. Vidjevši da još uvijek nisam skužil kaj s time želi reči, sused me cinično upita: “Kolko znam, redovno čitaš tisak i gledaš Dnevnik pa si, kak i ja, dobro informiran. Nije mi jasno, kak se nisi izjasnil glede Vladine namjere da se ukinu neki državni i vjerski blagdani kada mnogi radnici i službenici spajaju neradne dane sa subotama i nedjeljama pa zbog toga država tj. proračun, navodno gubi veliku lovu. Posebno se na udaru našel mjesec lipanj u kojem su tri blagdana: Tijelovo, Dan antifašističke borbe i Dan državnosti. Zato imam namjeru, zajedno s tobom, prosvjedovati na Trgu sv. Marka i skresati im u lice ono kaj ih ide”.  Naravno,da sam bil za akciju jer mi je nepojmljivo u radne dane pretvoriti Tijelovo i Dan državnosti, ali i Dan antifašističke borbe jer u našem Ustavu piše da smo antifašistička zemlja, jel tak?
Dok smo se mi dogovarali koji dan bi bil najpovoljniji stigla je vijest da je Vlada premijera Milanovića ipak odustala od ukidanja blagdana pa će Hrvati, kao i do sada, slaviti sva tri lipanjska blagdana. Ma, nije mi jasno kak je netko uopće mogel predložiti nebuloznu izmjenu Zakona o blagdanima, a pogotovo o Danu državnosti na koji je Sabor 1991. donio Deklaraciju o neovisnosti.
Umjesto takvih, zaista štetnih razmišljanja neka se Vlada RH uhvati u koštac sa sve većom nezaposlenošću pa će se otvaranjem novih radnih mjesta bolje i efikasnije puniti državna blagajna a mladi ljudi neće razmišljati kako što brže zbrisati na rad u inozemstvo.

Opći je dojam da se Vlada RH u ovim kriznim vremenima ne snalazi primjereno situaciji te da se nisu ozbiljno pripremili za obnašanje vlasti.
Tako se često pred novinare izlazi sa neusklađenim priopćenjima pojedinih ministara pa to sliči više na onu “trla baba lan” nego na odgovorne i sposobne visoke državne dužnosnike.

Tak je pred neki dan iz Vlade procurila informacija da se priprema liberalizacija Zakona ili čak ukidanje zabrane pušenja u restoranima što je oštro demantirao premijer Milanović. Naime, na Vladinom Twitter profilu objavljeno je da će biti dozvoljeno pušenje u ugostiteljskim objektima pod uvjetom da su dobro ventilirani tj. bez duhanskog dima. Jasno, toj su se vijesti najviše obradovali ugostitelji, ali i gosti koji nakon jela rado zapale cigaretu, cigaru ili cigarillos. Rajko Ostojić, ministar zdravstva, morao je demantirati vijest za koju nije bio siguran iz kojih je kanala procurila u javnost.

Netočna i maliciozna vijest prouzročila je nervozu u koalicijskoj Vladi pa premijer sa svojim ministrima pod hitno treba osmisliti i uspostaviti mehanizme međusobne komunikacije koja je sada sličnija dječjem vrtiću nego ozbiljnim i odgovornim ljudima.

Zlatko Komadina, ministar prometa i veza, još nije pravo ni sjeo u fotelju a već ju je zbog navodne bolesti morao napustiti. Zapravo,  istina je da je bivši primorsko-goranski župan potpuno nespreman preuzeo teško ministarstvo i bilo je samo pitanje vremena kada će tobože iz zdravstvenih razloga podnijeti ostvku. Zapravo, smijenjen je! Na njegovo ministarsko mjesto ovih dana bit će postavljen još jedan (bivši) župan: Siniša Hajdaš Dončić iz Krapinsko-zagorske županije koji se između ostaloga aktivno zalaže za potpunu muško-žensku ravnopravnost.

Da bi to pokazao na djelu preuzeo je od svoje supruge djevojačko prezime, ne zna se točno koje, pa se može pohvaliti da je jedan od rijetkih muževa s dva prezimena. Može se dogoditi da dva prezimena postanu nekakvi vjenčani hit pa mnogi mladoženje preuzmu djevojačka prezimena svojih ženica. Zbog, kako reče novi ministar,”simbioze u bračnoj zajednici”. Takvom izjavom,Siniša Hajdaš Dončić prešišal je i jednog Keruma koji “prakticira i njeguje” tradicionalni brak – s dvije žene. Kaj god!

Stjepan Mesić, bivši predsjednik, poznat po izjavama “neka institucije rade svoj posao”, iznenada se našao u aferi Patria. Prema vijesti iz Večernjaka, bivši predsjednik je svojim priopćenjem o aferi Patria izazvao brojne reakcije, posebice zbog stava da neke tajne ne želi otkriti “zbog stabilnosti države” i da neće objaviti tko je “dogovorio medijske manipulacije” oko nabavke (i mita) oklopnih transportera iz Finske.

Dobro je, sada smo osim već zaboravljenog “čuvara državnog pečata”, dobili i – čuvara državne stabilnosti!

Ne zna se kak bi danas na iznenadnu posjetu Željka Jovanovića, ministra prosvjete, znanosti i sporta, u njezinoj gimnaziji reagirala Ljilja Vokić, bivša ministrica školstva, tj. da li bi se držala navoda iz intervjua Gloriji,1994. kada je rekla: “Kod nas je običaj da žene ustanu kad muškarac uđe u prostoriju. Ja to i dan – danas posve nesvjesno činim …Kod nas je muško muško. A žensko se mora drugačije ponašati” ili bi prednost dala intervjuu danog Horizontu,1997.: “Ustajem pred muškarcima, ali samo pametnima! Kako su takvi rijetki,u pravilu – sjedim!“ Kaj god!