SAD MOJ DIKA…

Alaj volim čuvati goveda,
dika svinje pa ću biti s njime

tekst i foto: Emil Cipar
Slavonija je bila zemlja stočara i ratara. Stoljećima su na prostranim slavonskim livadama pasle brojna stada krava i ovaca, a po posavskim šumama „kruh svagdašnji“ tražile su dnevno tisuće svinja.

Naziv pastir, postojao je samo u crkvi, jer bilo je nezgodno preuzvišenu svetost nazvati čobanom.

I naziv čoban je cehovski naziv …a čuvari ovaca bili su ovčari …svinje su čuvali svinjari, a goveda čordari, ili čordaši.

Dok su slavonskim ravnicama pasla, rovala, brstila… bezbrojna krda stoke, koje su čuvali čordari ili čobani, koji su često mjesecima boravili izvan naselja …nastao je i čuveni čobanac.

Čobani su često svoju plaću dobivali u stoci i hrani. Komplicirano danas izgledaju tadašnji tarifni pravilnici, koji su regulirali radni odnos poslodavca (gazde) s jedne i najamnika (čobana) s druge strane.

Evo kako je to otprilike izgledalo početkom prošlog stoljeća u Brodskom Varošu kod Slavonskog Broda

Skupni čordar ili čordaš izbira se po zapovidi u nedilju potje podne. U nedilju pred Đurđeva, kad se pročita zapovid, rekne knez ili tko stariji izmed ljudi:

-Ajte ljudi, izaberite čordara! Tko će bit nek se javi! Eto lane je bio NN, a sad kom volja. On je lipo dobio, sad nek drugi proba.

Ako se niko ne javi, znaje se ljudi šalit med sobom:

-Budi ti! Teb je zgoda, ima vas dosta.

Po tom se već netko iznajde, tko će bit.

-Evo ja ću za osam seksera od glave.

-Ja ću bit za sedam seksera.

-Ti ne možeš biti, ti nemaš grunta, čim bi kvar namirio?

Koji se javi za jeftinije, taj bude izabran. Kod straže se odmah popiše i napravi ugovor, kojeg se drži i on i selo.

U ugovoru se napiše da je on izabran i po što, da prima na se svaki kvar i štetu, da je odgovoran ako inače krepa il se nabode. On ima brigu u jutru svirat, svu marvu sprtit i skupa oćerat; oko podne prećerat na ‘nu stranu (Mrsunje), marvu napojit, s njom u lad, a uvečer prid mrak doma doćerat.

U čordu ne daju marvu familijaši koji imaju više od 25 komada goved. Oni čuvaju ekstra svoje, a i po koje tuđe, samo i tuđinac plati po forinti od glave.

Čitamo to iz zapisa Luke Lukića, samozatajnog i upornog varoškog učitelja, koji je 60 godina svojega života posvetio zavičajnoj, posavskoj etnografiji i etnomuzikologiji (1875 -1956.) Svojim upornim i marljivim radom postao je jedan od najznačajnijih hrvatskih etnografa uopće.

Slika krava na seoskom putu nestala je sa dvadesetim stoljećem. Na čobanski način življenja podsjeća nas samo još naziv čobanac, degenerirana verzija jela kojega su ponekad pripremali čobani. Čobanac koji se danas servira kao autohtono čobansko jelo nema s čobanskim lifestyle baš nikakve povezanosti, jer mu ukus određuje industrija iz raznih vrećica i bočica.

Ipak jednu čordu, iako ne tako brojnu, u povratku svojim štalama vidio sam ovih dana na obroncima Dilja u selu Slobodna Vlast u Đakovštini.