TAJANSTVENI VODOKOTLIĆ

KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Kao što je poznato, popis stanovništva RH 2011. obavit će se od 1. do 28. travnja  a na teren  je poslano  15 tisuća popisivača. Prednost za dobivanje tak važnog posla imali su nezaposleni, branitelji, studenti i još pokoji sretnik a za obavljeni posel trebali bi biti nagrađeni s otprilike 3000 kuna.
Prema pisanju dnevnog tiska stanovništvo je uzbuđeno jer se radi o podacima koje nemreš svakome reči a osim toga dolaziš do spoznaje da si ipak nekakvi jebeni faktor bez kojega država nemre. Kaj god!
Već sam ritual je sam po sebi zanimljiv pa ne bi bilo loše kad bi se neki snimatelj odlučil napraviti dokumentarac o popisu stanovništva 2011.
Kak  sam gore spomenul da su žitelji Lijepe naše uzbuđeni zbog popisivača (ili popisivačica) pa postavljaju sami sebi pitanja kakva ili kakvi su to sretnici kaj buju za malo posla dobili tri soma kuna tj. jel nam na naša vrata bu pozvonil ili pokucala: plavuša, crnka, muškarac bez brkova i brade, zgodan komadić u minici ili tajicama itd.
Moram priznat da je i mene, na neki način zahvatila ta sveopća popisna groznica pa sam već od ranoga jutra izlazio pred kuću zaboravivši pritom da popisivači(ce) odlaze na teren tek od 8 sati kak nebi budili penziće, bezposlene, djecu i one koji su došli iz noćne smjene. Čak sam rekel ženi da se ne treba dizati tak rano jer bum, kakti zakoniti muž, njene podatke skup s mojima, izrecitiral popisivaču. Ili, kaj bi mi bilo milije, popisivačici. Tak sam vam ja tjedan dana čakal da bi tek jučer na portafonu čul jedan cvrkutavi ženski glasić koji me ljubazno zamolil da otprem lesu i pustim ju v hižu. Nakon što je pokazala službenu iskaznicu sjedne na ponuđenu stolicu, izvadi popisne liste i upita da li sam spreman odgovoriti na pitanja. –Naravno …rekoh takvim glasom koji ju natjera u smijeh. – Oprostite …reče mi lijepa plavuša …ali moja mama, koja vas pozna, rekla je da ste srdačan i otvoren čovjek s kojim se može o bilo čemu razgovarati. Da nisam možda nekaj zabrljala? …upita me lijepa Jana i opet  se od srca nasmije. Kad bi ona samo znala, rekoh u sebi, da smo prije mnogo godina njena mama i ja kratko hodali, ali smo nakon male romance otišli svaki na svoju stranu i zaboravili mladenačke simpatije!
Znači, popis stanovništva osim statističih podataka može poslužiti i za obnavljanje uspomena. Ko bi uopće na to pomislil da ima (i bu) i takvih slučajeva. Vidjevši me tak zbunjenog, popisivačica predloži da će doći sutra, ali na moje inzistiranje konačno smo prešli na posel. Prva pitanja uobičajena su i prisutna u svim formularima pa nije nikakav problem na njih odgovoriti. Da ne zaboravim: popisivačica me na samome početku upozorila da sam prema Zakonu o popisu stanovništva dužan sudjelovati u popisu i dati točne i potpune odgovore na sva pitanja. Jedno od pitanja odnosi se na vjeru. Po mišljenju mnogih to pitanje nije dobro postavljeno i na njega bi trebalo napr. umjesto katolik, izjaviti i napisati rimokatolik. Prilično nejasno je pitanje 25: je li osoba od 25. do 31. ožujka (barem jedan sat) obavljala bilo kakav posao za plaću ili u naturi? Čini mi se da se s tim pitanjem želi prikriti stvaran broj nezaposlenih u RH jer nelogično je nekoga tko je radio sat vremena smatrati zaposlenim. Kaj god! Ili pitanje 27: je li osoba spremna početi raditi u sljedeća dva tjedna? Vjerujem da je za ogromnu većinu nezaposlenih takvo pitanje provokativno i u konačnici-bezobrazno!
U štampi je, osim mnogih pitanja, bilo postavljeno pitanje bračnoga para s hrvatskim državljanstvom: “Šest mjeseci smo u Hrvatskoj, a šest u Njemačkoj. Trebamo li se mi uopće popisati?” Odgovor je, da se treba popisati. Međutim, državljani RH koji žive u inozemstvu, a odsutni su duže od godine dana tj. ne dolaze u domovinu, “lete” s popisa.
Obrazloženje Državnog zavoda za statistiku je da “međunarodne i EU preporuke temelje se na konceptu uobičajenog mjesta stanovanja. Prema toj definiciji sve osobe koje su odsutne iz zemlje godinu ili dulje  ne ulaze u ukupan broj stanovnika. Izuzetak su oni koji svaki tjedan dolaze u RH (tzv. tjedni migranti). Ideja je, naime, izbjeći da iste osobe budu uključene u ukupan broj stanovnika u više zemalja ili izostavljene u svim zemljama”. Ne znam kak će se i da li će se popisati hrvatski državljani u susjednim zemljama (BiH, Srbija, Slovenija itd.). Posebno je zanimljiv Upitnik za kućanstvo i stan tj. podaci o stanu.
Poznato je (to već spada u područje sive ekonomije) da mnogi vlasnici stanova, kuća pa čak i vikendica na crno iznajmljuju stambene prostore pa se mnogi boje da ih popisivači nebi “cinkali”.  I podstanari “na crno”, odnosno osobe koje nemaju ugovor sa stanodavcem i koje zbog toga imaju prijavljeno boravište kod nekog drugog, na adresi na kojoj ne stanuje, u panici su zbog popisa stanovništva. Zbog tih i sličnih problema može se opravdano sumnjati u točnost ovogodišnjeg popisa stanovništva.
Osim pitanja o površini stana, broju soba u stanu i površine kuhinje posebno me “obradovalo” pitanje Zahod u stanu tj. da li vodokotlić ispire sraonicu pod pritiskom ili bez ispiranja. Jer ak nema pritiska značilo bi da kraj školjke mora stalno stajati pun škaf vode da ispere sva sranja koja su nam svojom politikom i kleptomanijom nanijeli dr. Ivo i njegovi, optuženi stranački pajdaši. Nakon ovog pitanja počeli smo se popisivačica Jana, moja žena i moja malenkost tak jako smijati da su susjedi počeli vrtit glavom misleći da smo “podilkanili”.
Od smijeha nismo mogli odmah završiti  sljedeće pitanje o kanalizaciji. Ipak sam kroz smijeh uspio reći da mi se od svih tih zahodsko-kanalizacijskih pomagala najviše sviđa kibla u Salzburškoj “kancelariji” dr. Ive Sanadera!
Pučki rečeno: Kaj god!