Objavljeno 29. svibnja 2012
MALI JEZIČNI SAVJETI
Časopis Jezik
Mali su oglasi praktičan i koristan način oglašavanja različitih djelatnosti. Listići papira s ispisanom ponudom: jeftino vršimo uvezivanje diplomskih radova ili jeftino vršimo pretipkavanje – često su viđeni na fakultetskim oglasnim pločama.
To što je mali oglas napisan jezičnoj normi protivno, oglašivače ne brine, ali bi svakako trebalo jer korisnik i prema jezičnoj razni oglasa može procijeniti vrijednost ponude. U navedenim je oglasinim porukama jezična razina niska, a zbog pogrješne upotrebe glagola vršiti.
Temeljno je značenje glagola vršiti izdvajanje zrnja od zrelog žitnog klasja što znači da u svom temeljnom značenju glagol vršiti imenuje poljodjelni posao. S obzirom na to da vršiti ponajprije znači obavljati kakav posao ili djelatnost, razumljivo je da se značenje glagola vršiti proširilo i uopćilo pa se vršitičesto upotrebljava i u prenesenom značenju kada se želi izreći obavljanje kakvoga posla. Tako se osim žita u nas vrše i različita istraživanja, dužnosti; vrši se uvezivanje diplomskih radnji, pretipkavanje tekstova…
Međutim, takva je upotreba glagola vršiti u književnom jeziku neodgovarajuća i nepravilna. Istini za volju, umjesto vršiti u navedenim se primjerima može upotrijebiti glagol obavljati: obavljati istraživanje, dužnost; obavljati uvezivanje diplomskih radnji, pretipkavanje tekstova…, ali i to narušava jezičnu, a poglavito stilsku razinu našega iskaza.
Svi se navedeni primjeri mogu upotrijebiti bez glagola vršiti (i bez glagola obavljati), a zbog toga što je glagol vršiti upotrijebljen uz glagolske imenice koje već same po sebi znače kakvu radnju: vršiti istraživanje – istraživati, vršiti uvezivanje – uvezivati, vršiti pretipkavanje – pretipkavati.
Prema tomu, ne vrši se uvezivanje diplomskih radova, nego se diplomski radovi uvezuju; ne vrši se pretipkavanje, nego se pretipkava. Oba su glagola, i vršiti i obavljati, nepotrebni uz glagolske imenice.
Kada je riječ o upotrebi uz imenicu dužnost: vršiti (obavljati) dužnost, vršitelj dužnosti – valja imati na umu da se dužnost ne vrši i ne obavlja, nego se obnaša. Onaj tko je na dužnosti, dužan ju je obnašati jer je obnašatelj dužnosti. U nas se zadržao običaj pisati kraticu v. d. koju danas čitamo: vršitelj dužnosti.
Kratica v. d. učvršćena je tijekom dugogodišnje upotrebe. Međutim, i ovdje bi trebalo poštovati književnojezičnu normu, a ne loše običaje: ako se dužnost ne vrši nego obnaša, tada je i obnašatelj dužnosti, a ne vršitelj, pa bi i kraticu v. d. valjalo uskladiti s tim.
Savjet napisala: Sanda Ham
Ako moja tvrtka ugovori obnašanje razno raznih usluga za Naručitelja, da li to znači da smo mi izvršitelji?
Ako se dužnost obnaša, što bi bilo ispravno uz riječ ‘služba’, u kontekstu različitih ‘poslova’ koje obavljaju pripadnici crkvenih redova? Oni sami uvijek govore, i pišu, da VRŠE službu župnika, kateheta, ekonoma itd.