KROKODILSKE SUZE

piše: Sonja Breljak
Berlin/ I da je održan koncert Marka Perkovića Thompsona u Berlinu u prošlu subotu, onako kako je duuugo najavljivan, ja na njemu ne bih bila.

Prvo, nakon što prije koju godinu na stranicama ovog portala ustvrdih kako slavni Oliver Dragojević nije u Berlinu održao koncert (kojim se može bilo gdje pohvaliti) već to bijaše dobro organizirana (svaka čast) fešta na kojoj se jelo, pilo, plesalo i  pjevalo …organizator mi otpovrnu riječima: —Sve već rešeno!!! Samo da znaš od danas imaš zabranu na svim koncertima od ekipe JK EVENTS BERLIN i to sve dok JK postoji!!!

Pogađate …JK Events jedan je od organizatora i Thompsonova berlinskog koncerta pa kao novinar tamo eto nemam slobodan pristup. Misle oni. Reče te godine vlasnik JK Events, Jakov Kolak ….šta ja znam šta je koncert i ako dođem kad, izbacit će me van. Do sad me iz sadržaja ove agencije ništa nije posebno zainteresiralo pa ne provjerih kako ta zabrana funkcionira u demokratskoj Njemačkoj.

Drugo, čitam kako je na netom održanom festivalu Melodije Mostara, na kojemu je i naš Tomi Gelo osvojio nagradu dijaspore, cijena ulaznice na večer gdje nastupaju čak 24 izvođača, bila 10 KM (konvertibilnih maraka). Oko pet eura. Cijena ulaznice za Thompsonov koncert je 30 eura. Opa bato!

-Jebli te 30 eura, to vrijedi više, ej to ti je Thompson, moš vrištat, Mi Hrvati, Za dom spremni … mahat zastavom, vikati ….veli oduševljeno poznanica. A ja znam da je nama dvoma, koji novac zarađujemo svojim rukama i školujemo četvero djece, 60 eura plus koje piće pride i eto ti  ode stotinu, puno i previše. I ne izletje mi da kažem poznanici da je njena dobrohotnost razumljiva kad prima državnu pomoć HARTZ IV i radi na crno, što se ovdje u nas od prije nekoliko decenija smatra skoro hobijem (ono kao varaš državu, praviš se bolestan, najbolje psiho ratne drame i te spike  pa trk na bauštelu ili čišćenje). Ono čega su se prve generacije iseljenika zgražale postalo normala, to nitko i ne ispovijeda kao grijeh. Važno je na ljeto u nekom bivšem životu, pojaviti se u dobrom autu i reć: evo mene iz Njemačke, tamo ti svega ima, malo se radi a dobro se živi. Ima se, za velike svatove, za bučne proslave, skupe aute …i trk opet nazad po socijalnu pomoć. E, da, onda ni 30 eura za koncert nije puno, bi mi na vrh jezika.

I treće, dozvolite …glazba koju pjeva Marko Perković nije moj izbor. Volim šansone, romanse, volim rok, volim duhovnu glazbu, nježne melodije, volim klasiku, jazz, bluz …pjevati, plesati ….puno toga, ali to ništa ne nalazim u Perkovićevom glazbenom opusu. Sorry! Posljednji dobar koncert u Berlinu bijaše onaj Prljavog kazališta. Drugi organizator, isti domaćin, velika dvorana Collumbija halle bila je tada, u vrijeme nogometnog prvenstva, prepuna, koji je to bio izvanredan koncert, prava svirka. Velim, meni je to prava svirka jer svirku na koncertima i tražim. A pozivi koji s Thompsonovim koncertom nude: vjeru, ljubav i domovinu, kod mene izazivaju tek nelagodu, kao velike, blještave reklame u izlogu. Ja po vjeru, po ljubav i dom idem na sasvim druga mjesta. Na njima se ulaz ne naplaćuje.

Dakle, na Thompsonovu koncertu ne bih svakako bila, ni kao novinar (rešeno!) a ni privatno (stvar ukusa). No, pratim kako naši ljudi doživljavaju sve to. Netom sam s ljudima razgovarala ispred crkve o tome. Ima tu par nedoumica.

Dakle, koncert je bio zakazan za 26. travnja u 19 sati u Collumbia Halle. Ne znam što znači na reklamama isticanje epiteta “ponosni sponzori” i “ponosni organizatori” ali eto, neki od tih ponosnih sponzora dobili su poruke u kojima Antifašistička organizacija naziva Solidarnost, upozorava na političke konotacije pjevača i koncerta iznoseći niz teških optužbi. Te pozivaju na prosvjede.

Ne znam je li takva ili kakva drukčija pisma i pozive dobio domaćin Collumbia Halle, no činjenica, koju su potvrdili i pismeno, jeste da su putem svog odvjetnika još 4. travnja pismeno, organizatoru Thompsonova koncerta, otkazali dvoranu. Četvrtog travnja! A organizator je o tome zadugo šutio, karte se prodavale, najave se čitale. Kod posljednje najave u crkvi, rečeno je, parafraziram: koncert je tad i tad ako ne bude zabranjen. Bilo je to tjedan prije Uskrsa. I to je sve. Moglo se iščitati između redova da se nešto zbiva ali službena izjava organizatora kako je dvorana otkazana stiže tek prije koji dan, putem fejsa. Cijelo to vrijeme karte su se prodavale. Zanimljivo bi bilo čuti o kojem se broju prodanih ulaznica radi. Stječe se naime dojam kako to i nije neki veliki broj te se situacija o otkazivanju dvorane koristi da se prikaže zabrana Thompsona  i ugrožavanje hrvatskog nacionalnog ponosa te  animiraju Hrvati (nek se vidi da nam ima) za novi koncert u svibnju.

Columbia Halle pojašnjava u svom pismu, kako odluku o otkazu dvorane mogu promjeniti ako sudska odluka bude takva. Jel se netko žalio na odluku? Kažu, nije.

–Opet nas Hrvate progone …. zavjera, komunisti, jugo nostalgičari itd itd. Liju se krokodilske suze.

Ja ne osjetim peckanje u očima.