IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Berlin -Velika Gorica/ Nevrijeme, sijeva …trak munje spustio se sve do zemlje posred berlinske Leipziger Strasse. Grmi da sve odjekuje i odzvanja u noći. Eto, dobro da smo stigli zarana …eh. zarana …s proslave Dana državnosti u Hrvatskoj zajednici. Ostali ipak zadugo. Bilo ugodno. Ali daj ti to sve stigni. Jedva ostalo vremena za spremiti se na put odmah jutro iza proslave. Počinje naš godišnji odmor. Baš godišnji …jer u pravcu u kojem idemo …za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu …ja se i ne zaputih od prošle godine. Srećom, u dugom nizu godina iza , dobro smo izvježbani i izorganizirani, pa par sati konačnih priprema bi dosta. I eto nas na putu prema Velikoj Gorici, Osijeku, Bugojnu, Makarskoj …
Teško mi pojasniti. Pitam se, hoćete li me shvatiti jer to ponekad i samoj meni ne ide. Nekako …ove godine teška srca krećem na put. Dvojim. Čemu? Kuda? Ostajemo dugo. Pa dobro …četiri tjedna su prilično dugo. S vama i ovim stranama mogu se, iako ne tako intenzivno kao u Berlinu …jer kakav bi to onda godišnji odmor bio …, družiti i putem. Posao prevoditelja gdje se izvrsno osjećam s kolegama, nerado ostavih. A dvoje starije djece u Berlinu najmanje rado. Ali, eto, život je to. Oni odrasli, pa imaju svoje putove, obaveze. I mlađa kćerka …uskoro osamnaestgodišnjakinja, nagovještava kako će dogodine nekim drugim pravcima.
No, eto, tako je -kako je. Suprug i ja i dvoje (još ove godine) djece napustismo kišom i nevremenom oprani Berlin. Putem kroz Njemačku vrijeme nije ništa bolje nego li danima prije u Berlinu. Oblaci sve gušći i crnji. Prvo stajalište nakon tri sata vožnje. Netom priredismo sve za doručak jer to djeca vole putem na stajalištima, kad udari kiša i sve koji odmaraju potjera u automobile. Ni na sljedećem stajalištu ne bijasmo bolje sreće. Naime, nakon kiše, navališe komarci …a stajalište tik uz Dunav ..pa nemoguće sjediti i jesti. Putem se poslije tempratura s berlinskih dvadesetak, spustila na 17 pa suprug samo čeka da djeca kao prošle godine, umjesto klima uređaja za rashlađivanje zatraže:- Tata, pali grijanje!
Nakon nekog vremena, situacija se pomalo mijenja. Što smo bliže cilju putovanja, to je toplije. Znam, čuli smo već kako je u Hrvatskoj jako, jako vruće. Tako i bi …do Zagreba stigosmo u večernjim satima a temeratura još iznad tridesetog podioka. Dnevne temperature penju se ovih dana i do 40 stupnjeva. I svi se žale. Možda ću i ja, ali poslije. Sad pravo rečeno, uživam u toplini koja me obavija. Kao u sauni. Potrebno mi to. Sunce i ljeto, ove godine …a često je to tako …za berlinske prilike, skoro nepoznat pojam.
Sjećam se kako smo se na moru nekada znali čuditi pa i rugati kad uočimo novopridošle strane turiste, a većinom su to bili Nijemci, kako se potpuno bijele kože izlažu satima suncu dok sasvim ne pocrvene. Istina, potpuno nezdravo. Čak, vrlo opasno. Ali, evo dajem riječ, nikad se više tome neću čuditi niti rugati. Toliko se poželjeh sunca i topline da me visoke temperature ne smetaju. Konačno, konačno je vruće!
P.S Šaljem tople pozdrave svima kojima kao i nama, toplina treba i pozdravljam čitatelje Hrvatskog glasa Berlin i naše drage suradnike koji i u ove tople dane vrijedno rade. Urednički pozdrav šaljem pozivajući sve vas da nam jednom fotkom i kratkim pismom javite, gdje i kako vi ljetujete. /Urednica/