O dvorcu Janka Draškovića“ u Rečici
tekst i foto: Josip Mayer
Rečica kraj Karlovca/ Od znamenitosti moga rodnoga kraja Rečice kraj Karlovca, ističe se dvorac Janka Draškovića.
Nekadašnja, poslije drugog svjetskoga rata, osnovna škola koju sam i sam polazio pa mi je posebno utisnuta u srce i dušu, u domovinskom ratu je djelomice oštećena a danas prilično zapuštena. Prošlo je već preko dvadeset godina …a da se ništa ne događa.
Ne poznam Rečičkoga načelnika ali mislim kako nije stručan u prodaji.
Naime, dvorac, i cijelokupno vlasništvo Janka Draškovića, njegovo dvorište na kojem je kroz stoljeće nastao krasan prirodni park, trebali bi biti pod zaštitom prirode te svjetske udruge UNESKO i obnovljen možda od kakvih europskih financijskih poticaja.
To je u stvari veliko rečiko ali i hrvatsko povjesno bogatstvo, po čemu se prepoznajemo u našem zajedničkom rodnom kraju. Ujedno je i centralno u središtu sela: Rečica, Zamaršje i Blatnica.
Zbog svega toga mi je nerazumljivo da je to veliko znamenito kulturno i prirodno bogatstvo prodano jednom kupcu, privatno za 250,000 tisuća eura. Dvorac je trebao postati hotel, to mi je potvrdio i rečički svećenik a pisalo je to i na portalu Danas.net pod naslovom „Zmije otrovnice uselile u dvorac iz 18 stoljeća“. Kada sam pitao neke prolaznike potvrdiše mi isto te dodadoše: – Gradonačelnik je to tako htio!
Uz to, dvorac Janka Draškovića“ iako prodan prije pet godina i dalje zjapi prazan te se uništava i propada. U međuvremenu sam saznao da je netko odstranio i veliki betonski pješčani sat.
Da je sve bilo normalno stručno ugovoreno, čovjek si može zamisliti kako bi dvorac mogao postati za višestranu uporabu. Kao kuća raznih kulturnih i umjetničkih zbivanja, prava turistička destinacija, poput raja, ovoga, Pokupskog kraja.
Uz državnu financijsku špricu i druge donatorske poticaje EU, uključujući i građanske radne akcije, kako bi ga se osavršilo i kao kulturno umjetničko i povjesno djelo, u smislu snimanja raznih filmova, uključujući i povjesna djela Janka Draškovića.
Moglo bi tu biti svega više, kao na primjer, poticanja folklornih običaja i književnosti, uključujući ga i kao Park prirode i životinjskog carstva, i kao turističko odredište.
Dvorac bi u stvari moga hraniti cijelu Rečicu i njezinu okolicu i svi bi imali ponešto više od toga kolača. A ovako dvorac i dalje zjapi prazan te se uništava , usprkos Draškovićevim povjesnim djelima, te služi za ruglo turistima i šetačima, što je žalosno i još jednom boli …naravno, koga boli!
Osim Muzeja i širenja književne, filmske i društvene kulture, zajedno sa svojim prirodnim bogatstvom i okolišem koji ga okružuje, sa preko stogodišnjim i više, različitim stablima …divota ga je vidjeti, uključujući i životinjsko carstvo sa raznovrstim pticama …zmijama …rodama i kukavicama.
Bio bi to pravi park prirode i društva poput zagrebačkog Maksimira. Bilo bi to u korist Rečice …njezine cijele Županije, u kulturnom, turističkom, gospodarskom i seoskom smislu, te još jedan ponos same hrvatske države. To sve bi sigurno povuklo, uz dobru hranu, ples i glazbu, i domaće i gradske izletnike …ali i strane turiste iz pojedinih i primorski gradova.
P rema tome ova je zgrada još jednom zaslužila posebnu pozornost i pažnju.
Za zaštitu takva kulturnoga spomenika zahvaljujući lijepom prirodnom okolišu, šumama, oranicama, poljima i blizini rijeke Kupe, ovdje bi se mogao naći niz i novih ideja o nekom društvenom, kulturnom i turističkom probitku za ovaj kraj.
Umjesto toga svega što smo napisali, dvorac Janka Draškovića, svjedoči još jednom da se ne zna kada će biti i njegovom propadanju kraj. Hoće li netko ili ne i kada, doći k svijest, da se takovo što ne prodaje na slijepo.
Već se, ako se mora prodati, privatno prave čvrsti kvalitetni ugovori u kojema kupac garantira sa svojim imanjem, da će nastaviti obećanu izgradnju do dovršetka ili mora plaćati penale.
Na žalost, upravo izgleda da ugovor nije čvrsto ugovoren.
Nije ni poznato je li bila javno, raspisana ponuda. Pa se može sumnjati da će netko morati za ovakav postupak i odgovarati.
Upravo to Admine mnogi u hrvata i rade
Toliko mudraca u Hrvta..a još više šutnje,svi samo pričaju,nitko nikoga ne sluša..i to nam je izgleda.. ta narodna tradicionalna..navika dala..Malo se fućne..digne se prašina..a onda..kao i običajno..ne doga će ništa..nastane dugačka šutnja.Hvala vam ljepo više neću dalje.
Gospodine Mayer, jedanestu božju zapovijed sam već citirao, a sada citiram narodnu mudrost: treba znati zasvirati i za pojas zadjenuti.
Zlo.. Admine.. zlo.. ako sam u krivo brišite! Ispričavam se adminu nisam ni u kojem slučaju htio izazvati Admina niti mi je bilo na kraj pameti, da je Bog postvio među vjernike i jedanaestu božju zapovjed. Već sam više htio dodati za komentatore i čitatelje, te ih time potaknuti na još više razmišljanja i komentiranja.. da ne šute, jer nas i Bog opominje, ali i ljudska i moralna nam je dužnost, na vrijeme reagirati u stvari ne šutjeti na zlo. A šutjeti ili ćutiti znači ujedno i (osjećati)..tj.. možda netko i tako razmišlja. A zlo, se je već dogodilo upravo… Read more »
Josipe, jedanaesta božja zapovijed glasi: Ne komentiraj statusa svoga!
Čudni prodajni ugovori!
Bez početnog kapitala nema ni računice slično ni ugovorenoga.
Njemački,iznajmljivači,gradonačelnici i prodavači,prije nego što se nešto iznajmi ili proda,dobro se informiraju prije podpisa ugovora kod iznajmljivača ili kupaca,dali ima dovoljno početnog kapitala za daljnje izvršenje ugovorenoga.Prema tome mi se u Hrvatskoj nemoramo nimalo čuditi zašto nam je država sve siromašnija,a neki se na žalost ipak bogate na račun građanstva.