Pomoć za ljude na poplavljenim područjima – daje tko ima srca
piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 4.lipnja 2014./ Fra Tomo Anđić, voditelj Hrvatske katoličke misije u Bruxellesu nam je kazao rezultate našeg prikupljanja novčane pomoći za nastradale od poplave.
Tijekom mise prilikom skupljanja milodara ( lemuzine ) ubacivali smo koliko tko može za pomoć ljudima kojima su nemilosrdne vode rijeka odnijele sve.
Željeli smo bar malo ublažiti njihov gubitak i pokazati im kako smo srcima i molitvama uz njih.
U crkvama – gradovi Bruxelles i Antwerpen, u kojima se održavaju mise na hrvatskom jeziku prikupljeno je oko 7 tisuća eura. Naš fra Tomo uplatio je potom po 3,5 tisuće eura na račune zagrebačkog Caritasa i sarajevskog društva „Kruh svetog Ante“.
Posebno nas je ganuo prilog od srca vjernika Flamanaca iz Antwerpena koji prisustvuju misi prije one na hrvatskom jeziku. Nitko ih nije pozvao posebno, ljudi su vidjeli na televizijskim vijestima slike katastrofe i prikupili novce. Tako da u ovom ukupnom iznosu od 7 tisuća eura, 2 tisuće su njihov dar.
Pomislim, to je prava djelotvorna ljubav – Caritas.
Sve vezano za prikupljanje naše pomoći potaklo me na malu meditaciju o ljubavi.
Čovjek s ljubavlju u srcu razmišlja i djeluje na poseban način. Na licu brata čovjeka koji je u nevolji i potrebi prepoznaje lice Božje. I sam Isus nam kaže „ Što god učinite jednome od ove moje najmanje braće meni ste učinili! „
Pored toga bio mi je drag način na koji je organizirano prikupljanje ove naše novčane pomoći, a to se od svećenika kakav je naš fra Tomo, jednostavan i skroman, moglo i očekivati.
Vjerujem kako je i odziv vjernika zbog toga bio veći. Jednostavno se tijekom mise i nadahnute propovjedi u kojoj je fra Tomo povezao Riječ Božju i pomoć ljudima stradalima u poplavama prikupila lemuzina za koju smo znali kako će ići potrebnima, ubacivalo koliko tko može.
Bilo je dostojanstveno i dirljivo, nije bilo zapisivanja, isticanja koliko tko daje, čitanja koliko je tko dao i slično. Svatko je dao onoliko koliko može.
Sjetim se kako je Isus rekao kako je siromašna udovica dala najviše jer je dala od svog siromaštva.
Količina novca nije mjerilo ljubavi možda samo ekonomske moći određene osobe. Još su davno ljudi rekli i to je istina, kako ne daje tko ima para, nego tko ima srca.
Tako je i ovaj naš dar, jer nismo mi brojčano velika zajednica, bio dar srca.
Vjerujem kako je svatko dao onoliko koliko može.
I znam kako nećemo stati na ovome.