piše: Marijana Šundov
Bruxelles, 14.rujna 2014./ Po povratku iz Splita dočeka me jesen na ulicama Bruxellesa. Drveće već u vatrometu boja od crvene do boje starog zlata.
A, ulica koja siječe moju već je prepuna opalih kestena, jutarnje temperature sa maglama oko 9 stupnjeva prodiru u kosti …jesen je tu po svemu izuzev po kalendaru.
Drugi tjedan rujna donio je i humanitarnu prodaju kolača. I to ne onu od NATO humanitarnog sajma (NATO Charity Bazaar) kada se prikupljaju sredstva za međunarodne projekte nego posebnu prodaju kolača. Ova održana 9. rujna 2014. bila je neobična po tome što smo je organizirale samo mi žene iz zemalja pogođenih proljetnim, katastrofalnim poplavama. Upravo tijekom Skupštine Bazaara još u svibnju mjesecu, kada su se poplave i događale rodila se ideja o organiziranju neke humanitarne akcije s ciljem prikupljanja pomoći ljudima sa poplavljenih područja.
Za one čitatelje koji nisu čitali moje ranije tekstove samo kratko podsjećam kako je NATO Charity Bazaar, humanitarna organizacija koja putem javnog natječaja dodjeljuje humanitarnim prodajama prikupljena sredstva udrugama iz zemalja članica i partnera NATO-a. Svaki mjesec se održava sastanak Skupštine Bazaara koju čine supruge vojnih predstavnika država članica i partnera.
Tijekom godine organiziraju se prodaje kolača koje uglavnom doniraju supruge vojnika iz misija pri NATO-u. Sve kulminira velikom prodajom – sajmom ili bazarom koji se obično organizira u studenom mjesecu. Države imaju svoje štandove, nacionalne restorane i nagrade tombole. Tako prikupljena sredstva se potom dodjeljuju humanitarnim organizacijama, a na Skupštini Bazaara se glasuje o projektima.
Uglavnom kada je na naš upit iz Odbora Bazaara odgovoreno kako ne mogu pomoći ljudima stradalim u poplavama sredstvima, a ni organizirati ništa mimo Bazaara jer je procedura strogo propisana bile smo malo razočarane ali i odlučne. Razgovarale smo između sebe kako možemo mi i same organizirati tu prodaju kolača. Zašto ne bismo iskoristile iskustvo koje imamo sa Bazaara i same prikupile sredstva. Kada možemo peći kolače za sve Bazaar akcije možemo i u svrhu pomoći našim ljudima kojima je voda sve odnijela.
I tako smo se mi žene iz misija pri NATO-u Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske dogovorile o humanitarnoj prodaji kolača čiji će se prihod dijeliti na tri jednaka dijela i uputiti organizacijama koje skrbe za ljude sa poplavljenih područja. U našem slučaju naš dio će se uplatiti Hrvatskom crvenom križu.
Rastužene slikama katastrofalnih poplava htjele smo humanitarnu prodaju napraviti odmah, međutim trebalo je opet poštivati proceduru i čekati prvi slobodni termin kada se u NATO-u na prostoru predviđenom za te svrhe ( humanitarne prodaje) ništa ne organizira i nema nikakvih sastanaka. Prvi slobodni termin bio je 9. rujna.
I tako smo to jutro rano stigle u NATO sa pladnjevima kolača, pita, pereca…svih mogućih slastica i peciva, ali i plakata Crvenog križa i uvećanih fotografija ljudi i kuća na poplavljenim područjima. Sve smo lijepo složile i čekale. Više od prodaje, a zaradile smo gotovo tisuću i petsto eura oduševila nas je dobrota naših prijateljica iz drugih zemalja. Na vrijeme smo ih obavijestile o našoj akciji i one su se odazvale. Mnoge žene iz nama susjednih, ali i zemljopisno dalekih zemalja darovale su svoje kolače. I ne samo to ostale su s nama na štandu i prodavale. Nepravedno bi bilo izdvajati nekoga i pisati imena država čiji su se kolači uz ove naše još prodavali.
Nakon gotovo pune tri godine ovdje u Bruxellesu u mješavini nacija jedno sam shvatila. Svaku instituciju čine ljudi. Svaku državu predstavljaju ljudi. Nema stereotipa. Sve svoje nosiš sobom. Kakav si ti to je tvoj svijet. Gdje god da pođeš. Pojedini ljudi se uvijek odazivaju na sve akcije i to nema nikakve veze sa njihovom državom ili debljinom novčanika. Oni su jednostavno takvi ljudi. Ljudi koji vole druge i žele pomoći.
Drugi uvijek imaju neke izlike za distancu. I to je njihovo pravo. Međutim, čovjek nije vuk samotnjak. Čovjek se rađa u obitelji i treba druge ljude.
Ono što tražiš to ćeš i naći. Mi smo tražile dobrotu i suosjećanje i između nas i kod drugih. I to smo našle i dobile.
Kakav si ti – takav je doista tvoj svijet.