O GUNDINCIMA I GUNDINČANIMA

piše: Slavko Žebić
Kad sam predložio da pišem o Gundincima u Srijemu, bilo je nevjerice.

S pravom, jer brojni su povjesničari govorili i pisali o Srijemu koji se proteže samo uz Dunav i Frušku, pa je tako i čuveni Sriemac, Ilija Okrugić, (1827.-18997.) pisao da se Sriem prostire od Zemuna pa do Vukovara, do Gašparove apoteke.

No, drugi su pisali o Srijemu u znatno širem prostoru, primjerice, dr. Rudolf Horvat (1873.-1947.), koji u svojemu djelu „Srijem-naselja i stanovništvo“, govori o 101 mjestu u Srijemu od Adaševaca i Antina pa sve do Zemuna i Županje.

 U takvom Srijemu, na samoj zapadnoj granici, gdje se sljubljuje sa Slavonijom uz rijeku Savu, leži selo Gundinci, koje je prvu crkvu, ili bolje rečeno kapelu, dobilo 1757. godine, dugačku 7 a široku 4 hvata, kako je prigodom kanonske vizitacije zabilježio zagrebački kanonik Ivan Paxy, kada je pohodio župu sv. Ilije u Kopanici, kojoj su pripadali i Gundinci.

Od Kopanice su odijeljeni 1789. godine, kao samostalna župa i otada se u selu vode matice krštenih, vjenčanih i umrlih. Te godine u selu je bilo 78 kuća a svi su žitelji bili rimokatolici.

U Šematizmu Đakovačke biskupije za godinu 1818. vidljivo je da Gundinci imaju 1830 žitelja od čega 1820 rimokatolika i 10 pravoslavnih. Pučka škola zabilježena je 1825. godine i u to doba Gundinci su pripadali 6. Graničarskoj satniji Brodske pukovnije sa sjedištem u Babinoj Gredi. Prema popisu stanovništva iz godine 1880. u Gundincima je živjelo 2.022 žitelja od čega muških 1.016 i ženskih 1.006, rimokatolika je bilo 1994, pravoslavnih 26 i Židova 2, a po materinskom jeziku bilo je Hrvata 1985, Cigana 26, Mađara 6, Nijemaca 3 i Slovenac 1.

Sadašnja je crkva sv. Mateja apostola i evanđelista sagrađena 1852. godine troškom od 14.000 forinti, a kapela sv. Josipa na groblju 1894. godine troškom od 776 forinti. Crkva i danas krasi centar sela, nedavno je obnovljena o čemu svjedoči novi, crveni krov, a i unutarnji prostor je lijepo uređen, mada u subotnje prijepodne u crkvi nije bilo vjernika. Ali snaša Reza Lučić, Pucina, kaže da je crkva uvijek puna, svake nedjelje i blagdana, a za veće blagdane i kirvaj je prepuna. Kirvaj ili crkveni god obilježavaju na blagdan sv. Mateja, 21. rujna, a kako je to i nadnevak općine Gundinci, mjesto je u te dane uvijek prenapučeno.

Razlog da posjetimo Gundinci su braća Josip i Iva. Prvi je Gagulić a drugi Užarević, pa sam u prvi mah bio u čudu.

No, Josip je nedoumicu brzo otklonio, njegova se majka udala za Ivinog oca i nema sumnje da su braća po materi. Iako ni jedan danas ne živi u Gundincima, Josip je sa obitelji u Vrpolju a Iva sa svojom u Osijeku, obojica je srce puno kada se sretnu u Gundincima. Josip nas je čak vodio do Zagrebačke ulice, koju stariji u selu još zovu Malenica, no on ju oduvijek pamti kao Zagrebačku, ali na mjestu nekada male dužne kuće danas je katnica.

Iva je na pradjedovskom temelju sagradio sebi kuću za odmor, vikendicu, kako voli reći, i tu često dolazi sa suprugom, ponekad dođu mlađa kćerka i zet, koji također žive u Osijeku, dok je starija kći na moru, u Biogradu, pa dođe tek s vremena na vrijeme. Obojica su već dulji period članovi Udruge „Slavonka“, za promicanje autohtonih slavonskih domaćih sorti šljiva i proizvoda od šljiva, pa su i čelnici udruge došli čak iz Osijeka da im priznanja podijele u rodnim Gundincima. Ivi za dugogodišnji doprinos udruzi i za sudjelovanje na sajmovima a Josipu za njegovanje šokačke tradicije i baštine. Iva je još član Etno-centra u Osijeku, Šokačke grane i rado se druži sa Zavičajnom udrugom Gibarčana.

Prošetali smo selom fotoaparatom i pričom. Nikola Lučić, Gundinčan i Ivin susjed, kaže da je u Gundincima najviše Užarevića, i šor kojim smo prošli kad smo dolazi od Beravaca, oduvijek se zove Užarevića šor.

Slijede još obitelji Kokanović, Mihić, Lučić, Papratović, Kadić, Matasović i redom. Ponosni su i na svojega sumještanina prof. dr. Josipa Užarevića, profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, čovjeka koji brine o gundinačkom govoru. On i sam priznaje da taj govor polako nestaje, pa i njegovi nećaci, koji žive u Gundincima, „zaraženi“ su standardnim govorom tiska, televizije i škole, a govor o kojemu on zdušno piše i s nostalgijom ga se sjeća, koji je carevao u selu polovicom 20. stoljeća, više gotovo i ne postoji.

„Svako selo ima svoju gramatiku, rekao je jednom prigodom na Šokačkoj riči u Vinkovcima, kada je nagrađen velikim dukatom, a meni se rodila bogohulna ideja napisati gramatiku gundinačkog govora“. Puno je poznatih Užarevića u selu, od KUD-a, nogometa, i ostalih udruga pa sve do lokalne samouprave, jer i načelnik općine Gundinci je Stjepan Užarević.

Imaju Gundinci sve što jedno općinsko sjedište treba imati, pa u Domu zdravlja radi Gundinčan dr. Marko Matić, a kako su gundinci poljoprivredno-stočarski kraj u Veterinarskoj stanici radi Gundičanka Seka, Mirjana Lučić. Ali još nešto je značajno, veterinarski tehničar, također Gundinčan, najbolje svira violinu u čitavom kraju. E, nekada je nedjeljom na svakom raskrižju svirala po jedna tamburaška skupina i u svakoj violina, sjeća se Reza Lučić, Nikolina supruga. A na svakom tom raskrižju bila je i jedna kapelica, tako je na raskrižju ove ulice prema centru i dan danas još kapelica sa tri tornja, koju po selu zovu Užarevićeva i Lučićeva kapelica.

Spomenuli smo već KUD „Vesela Šokadija“ u kojemu nastupa mnoštvo mladih iz sela, pa i starijih, a najpoznatija im je manifestacija „Šokački susreti“, uvijek početkom svibnja, kada im dolaze udruge i grupe iz čitave Hrvatske i susjednih zemalja, a snaša Reza još spomenula i manifestaciju o Uskrsu, kićenje bunara, nešto što nitko više nema na svijetu. Uz KUD u selu su još poznate ŽPS „Gundinke“ pa i MPS“Zuce“. Zanimljivo, Gundinčane u čitavom kraju zovu ZUCE, a zašto je tomu tako, nisam uspio otkriti. Pitao sam, nije da nisam, ali su tajanstveni i samozatajni i ništa. Šteta.

Osim kulture, tu je i najvažnija sporedna stvar na svijetu, nogomet, a kako traje svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, svi pričaju samo o tomu. Predviđali su Vatrenima prolaz u drugi krug, a poslije, kako nam Bog da. Ali, eto! Oni su i u Osijek, na susret sa reprezentacijom Mali išli busom i njihov je transparent vidljiv odmah do susjeda iz Sikirevaca. Lokalni ligaš „Gundinci“ natječe se u 2 ŽNL-Istok i sezonu je završio na trećem mjestu, iza Rakete iz Beravaca i Omladinca iz Starog Topolja. Ponosni su na tradicijski „Božićni turnir“ kojega oni organiziraju, pa i na ljetni, koji počinje sa koncem školske godine i traje sve do Petrova a natječu se ekipe u tri grupe, mlađi, kadeti i seniori i sve čekaju vrijedne nagrade, a na turniru se okupi mlado i staro, iz čitavih Gundinaca i cijele okolice.

I to nije sve. Aktivna je još konjogojska Udruga koja okuplja 70-tak članova i imaju isto toliko konja, uglavnom lipicanske pasmine. Razgovarao sam sa Vladom Šiškićem, koji ima lipicansku kobilu i ždrijebe, a kobila je ponovno ždrijebna, no ima je i po 5 grla u štali. Ima i najstariji fijaker u selu i sudjeluje na svim susretima, od pokladnog jahanja pa do tradicijske manifestacije „Vrani se konji igrali“, na koju dolaze ljubitelji konja i konjičkog sporta iz čitave regije. Njihovi susjedi Babogreci imaju Konje bijelce a oni konje vrane, i jako su ponosni na tu manifestaciju. Zajedno sa konjogojskim udrugama iz čitave regije pokrenuli su aktivnost na prikupljanju hrane za stoku da pomognu ljudima iz poplavljenih sela nakon povratka svojim kućama. Samo u Gundincima su prikupili i donirali 76 rolobala sijena, 37 sjenaže, 150 malih kockastih bala i 16 rolobala slame te još po 200 kg stočne hrane i kukuruza. Sve to će dobro doći za očuvanje stočnog fonda.

U smiraj dan napuštamo pitomo selo, jer kod Ive uz Beravu, počeli su raditi komarci. Berava je danas jedva kao potočić, a nekada je bila rijeka, kaže Josip, u kojoj smo se kupali, a čitav ovaj kraj uz Beravu držao je na tisuće pataka i guska, ta svakodnevno si mogao naći jaje u plićaku. Jata su danas rijetka, a i za komarce kažu da ih nema baš puno. E, nisi ti bio u Sikirivcima, da vidiš što su komarci. Razumio sam, oni Sikirivčane zovu komarcima, a oni njih zuce.