Limski kanal
Jeste li ikada ušli brodom u Limski kanal i stigli do njegovog kraja? Kanal je dug oko 10 km, dosta je uzak i pun “zavoja”, a završava u Limskoj guzici (ne zezam se! Njegovo se dno često naziva Cul da Limo ili Limska guzica).
Izjava, kako je ovdje riječ o hrvatskom fjordu, graniči sa zdravim razumom. Nastanak Limskog kanala nije uopće vezan za djelovanje ledenjaka, stoga zaboravite fjord.
Kako je zapravo nastao?
Prije nekoliko milijuna godina, za vrijeme miocena, ovdje je tekla prarijeka. Razina mora bila je znatno niža od sadašnje (oko 50 metara), a miocenske obilne kiše, rijeku su činile snažnom te je voda ispirala vapnenac i dodatno produbila riječno korito. Dizanjem razine mora, more je doslovno potopilo prarijeku, a miocen je prestao sa svojim kišama zbog čega je i rijeka presušila.
Ovo je objašnjenje nastanka Limskog kanala. Naziv mu vjerojatno potječe od riječi limes, latinska riječ koja označava granicu, a Limski je kanal granica između teritorija Rovinja i Vrsara.
Danas se ovdje uzgajaju ribe, a posebno je poznat po uzgoju dagnji i kamenica (možete ih probati u restoranima, i uopće nisu loše).
Dno kanala skriva mnogobrojne komade antičkih predmeta, ali ni jedan nije pronađen nerazbijen. Tumačenje – vjerojatno su se u kanalu, za vrijeme nevera, skrivali antički brodovi koji su, u iščekivanju prestanka nevremena, imali “generalno čišćenje” pa su u more bacali sve što na brodu nije izdržalo plovidbu nemirnim morem.
Sohe
U 17. stoljeću, u jednom dijelu Lindara, činila su se smaknuća vješanjem (sohe-vješala). Ukoliko se donijela takva presuda, na brdašce kod raskršća za Potpićan i Pulu, dovodili su se osuđeni na smrt vješanjem iz cijelog kraja. Nakon vješanja, tijela se nisu micala danima, vjerojatno kako bi se stanovnicima utjerao strah u kosti. Vješanja su bila česta.
Prije 2. svjetskog rata, stanovnici Mačinića pripremali su, na ovom dijelu, zemlju za oranje. Pritom su našli solidan broj ljudskih kostiju, vjerojatno upravo iz tog doba kada su, sa stabala, danima visjela ljudska tijela.
James Joyce u Puli
Na Giardinima pokraj Slavoluka Sergijevaca, ispred jednog kafića, postavljen je kip koji prikazuje Jamesa Joycea. Odabir mjesta kao i odabir Joycea nije slučajan.
1904. godine, mladi Joyce je stigao u Pulu, a radio je u zgradi pred kojom se danas nalazi njegov kip. U toj je zgradi nekada bila Berlitzova škola gdje je dobio posao kao učitelj engleskog jezika. Pula je, za Joycea, ispala slučajno. Joyce je htio živjeti u Trstu, no u zadnji se čas izjalovio plan zaposlenja u Trstu, a Pula je, u isto vrijeme, tražila učitelja engleskog jezika. Joyce je stigao u Pulu sa svojom djevojkom, budućom suprugom. Živjeli su u današnjoj Laginjinovoj ulici, u zgradi koje danas više nema. Po pismima, koje je pisao svom bratu, može se zaključiti kako Joyce i njegova djevojka, iz nekog razloga, nisu bili obožavatelji Pule te već iduće godine sele u Trst.
Ipak, to nezadovoljstvo nije uzdrmalo Joyceov stvaralački zanos. Čak je dio, jedne od njegovih najpoznatijih knjiga (The Dubliners), nastao upravo za vrijeme boravka u Puli.
Otok “Sedam Dlaka” – Rovinj
Ispred Rovinja nalazi se mali otočić Banjol. Po sedam pinija, koje su na njemu rasle mnogi su ga zvali “Otok sedam dlaka”. Prije nekoliko godina, pijavica je prorijedila “dlake” (moglo bi se reći kako je došlo do depilacije :)), ali naziv je i dalje ostao isti.
No, ovaj otočić nije poznat samo zbog tih sedam pinija. Ukoliko se zaroni s vanjske strane otoka, samo nekoliko metara ispod površine mora, može se ući u uski tunel. Prolazak kroz tunel vodi prema sredini otoka i sunčanih zraka.
Naime, usred Banjola nalazi se rupa s morskom vodom. I upravo ovdje, usred samog otoka, izronit ćete na površinu.