ROKOVI SONETNI BISERI

tekst: Sonja Breljak
Berlin/Žirje/Zadar/ Hoće nas suradnja sa Zadrom i oko Zadra. Baš hoće. Evo nam novog suradnika na našim stranicama. Gdje? Pa u rubrici Poezija.

Obratite pažnju, jer imate radi čega. Radi se o biserima – sonetnim biserima majstora rime s mora. Roko Dobra. Riječ je o doajenu hrvatskog pjesništva. Kad nam se Roko prije koju godinu javio s kraćim, vrlo kritičkim komentarom na jedan prilog, ni sanjali nismo da ćemo se pobliže upoznati.

A kad nam se prije koji tjedan javio s traženjem objave svojevrsnog demantija, još manje smo sanjali o mogućnosti neke intenzivne suradnje. Ali, pismo po pismo i otkrismo karte.

O, kako divna pisma piše Roko!

Nije nam trebalo puno za pretpostaviti kako se iza krije vrsni poeta. I više od toga! Pa kao prava, uporna (čitaj naporna) urednica stadoh oblijetati, uvjeravati, opisivati, toplo pozivati, jer sve to je jedini motiv koji podastirem budućim suradnicima.

Vjerujem da je Roko Dobra promotrio i proučio o kojem se društvu radi, tko piše, uređuje, obrađuje, u rubrike svrstava, prozor svijeta otvara. I da nam je dao barem prolaznu ocjenu.

Poslani životopis i prvi sonetni biseri svjedoče o tome.

Pozdravljamo našeg novog, duhom, rimom i sonetnim izrazom svježeg i mladog Roka.

Dobro došao na stranice Hrvatskog glasa Berlin!

S ponosom otvaramo bisernicu Rokovih soneta u rubrici Poezija.

A evo, što nam to Roko Dobra šalje iz svog životopisa:

Rođen sam na otoku Žirju 28. listopada 1930. godine. Osnovnu školu pohađao sam u rodnom mjestu, srednju u Šibeniku, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao sam (1969.) hrvatski jezik s jugoslavenskim književnostima i povijest umjetnosti.

Pjesme sam počeo pisati još u četrnaestoj godini života u sinajskom El Shattu 1944. Nakon povratka iz izbjeglištva, osim na rodnom otoku, boravim i radim u Šibeniku i Zagrebu; nastavljam i sve ozbiljnije se baviti pisanjem poezije. Također pišem i prozu (novele, osvrte na pročitane knjige i kazališnu kritiku).

Pokrećem  književni časopis „Naša mladost“ u Šibeniku 1951, kada objavljujem i svoj prvi sonet „Umjesto aplauza“, posvećen jednoj prelijepoj balerini. Zatim, bivam predsjednikom Studentskog literarnog kluba u Zadru, u okviru kojega uređujem njegova izdanja i objavljujem rukovet stihova u Almanahu mu 1961. godine, te pomažem osnivanju Književnog centra u Zadru (1981.) u kojemu recenziram ili uređujem nekoliko njegovih edicija.

Surađivao sam (pretežito u kulturnim rubrikama) u ‘Novinama mladih”, “Omladini”, “Šibenskom listu”, “Zadarskom listu”,  “Slobodnoj  Dalmaciji”, «Zadarskom Regionalu”; zatim u “Šibenskoj reviji”, “Zadarskoj reviji» (novije „Zadarskoj smotri“), «Koracima», «Poletu», «Krugovima». “Republici”, “Putevima”, “Bagdali”, “Odzivima”, «Poljima», “Disovu glasniku”, “Mogućnostima”, ,,Dubrovniku”… A pjesme su mi tiskane i u skupnim knjigama: «Moreplovi» (Dubrovnik), «Zbirka poezije» (Koprivnica), «Dodiri, odlasci» (Rešetari) «Pobratimstvo lica u nemiru» (Split). «Naša velečasna maslina» (Split), «Vedri Vidra» (Split) …

Poprilično je mojih priloga proze i poezije, uglavnom soneta, objavljeno na netu, ali ponajviše u okviru tema „malo poezije“ i „Poezija za srce i dušu“ virovitičkog foruma, na portalu „Akademija Art“, Google sitesu „Pozija – Ivica i prijatelji“, facebooku, te na blogu mi „Sjaj Oriona“.  

Objavljeni su mi sljedeći naslovi:

«Zvijezde nad raskršćem”, Zagreb, 1955., “Vrisak krvi”, Zadar, 1961., ,,Nakon brodoloma”, Zadar, 1969., “Dozivanje mora”, Split 1980., ,,Upornost hodanja”, Zagreb, 1984., “Zadarska ogrlica”, Zadar, 1987., ,,Zatočenik mora”, Zadar, 2003. i «Zlato moga praha», Split, 2008., „Žirajska pismarica“, Zadar, 2009., „Dah sunca“, Zadar, 2010., „Epistole“ (kolumne), Split, 2011., „Kist i pero“, Zadar, 2013. i „Put do mora“ (izabrane pjesme), Zadar, 2013.

Za sonetni vijenac «Zadarska ogrlica» na jugoslavenskom natječaju za ljubavni, odnosno rodoljubni sonetni vijenac koji je (natječaj) bio raspisao bjelopoljski (Crna Gora) književni časopis «Odzivi» 1986. godine, dobio sam Drugu nagradu.

Imam i nekoliko knjiga u rukopisu. a koje čekaju svog izdavača: zbirku ženskih imena u akrostihu „Raspjevana imena“, Kristov križni put „Golgoto, moj plaču“ (sonetni vijenac); „Iznenadni susret“ (proza), „Kazališne kritike“, „Osvrti i ogledi“, te knjigu komentara haiku pjesama hrvatske haiku poetese Višnje McMaster „Godišnja doba“.

Član sam Društva hrvatskih književnika. Živim i pišem u Žirju i Zadru.