Roko Dobra
Prijatelju i pjesniku Ivanu Vidoviću
Bože, kako će se sunce gnijezdit u golim stablima?
i kako će sunce prosut zlato na panj kurve zbilje,
ako požari bijesne, žderući i zrak, i bilje
u dolini podno zvijezda, gdje se još vrag klanja zlima?
Trebalo bi mjesto dvójbā, na ovim nam svetim tlima;
među klance i gudure, smoći dozvat u okrilje
radost leta, što će reći: urnebesno žîlje,
ali, kako kad svud vlada neupućenosti klima?
Pa me ono kada zinu: i bez nas će dobro biti,
do nemira, vjeruj, smeta, i baca me na koljena:
da će život-žrvanj ionako sve zdrobiti
u sferama pustih misli i jalovih odgovora …
Stog dok pati svaki Hrvat i Hrvatska mu voljena,
pjevaj bunu, div-pjesniče, sa zastavom metafora!
(Zadar, 05. 12. 2011.)