piše: Žarko Delač
Nedavno održani Ultra festival u Splitu potaknuo me na razmišljanje o usporedbi s jednom drugom manifestacijom koja je u Dubrovniku okupila jednako veliki broj mladih ljudi.
Riječ je o skupu Hrvatske katoličke mladeži i kontrastu u odnosu na splitsku manifestaciju.
Za one koji nisu upoznati dovoljno je naglasiti kako je okupljanje u Dubrovniku proteklo u miru, molitvi i blagoslovu za razliku od bučnog, nemoralnog i aktivnostima MUP-a i Hitne pomoći zaokupljenog splitskog druženja.
Ustvari na ovim se primjerima može najbolje zaključiti kolike su razlike među mladim naraštajima. I ne samo među njima jer je očigledna podijeljenost našeg društva koja se reflektira i u socijalnoj možemo već reći klasnoj, ideološkoj, političkoj i bilo kojoj drugoj podjeli.
Nije stoga čudno kako u Hrvatskom ne možemo postići dogovor niti oko najvažnijih i krucijalnih stvari. Ne iznenađuje pri tome da, kada se takva inicijativa konačno i pojavi, odmah naiđe na otpor i nerazumijevanje. Pomanjkanje jedinstva i sloge, zavidnost i pretjerana samokritičnost nisu karakteristični samo za nas ali usudio bih se reći kako smo u tome vodeći narod. Između ostalih, slučajevi Šimunić ili Gotovina pokazuju kako smo sami sebi najveći neprijatelji i cinkaroši.
No, posljednji Europarlamentarni izbori i zbivanja u parlamentu najočitiji su dokaz duboke podijeljenosti i unutar Europske unije.
Čini se kako je dosadašnji model demokracije i osobnog materijalizma uz svesrdnu pomoć političkih oligarhija na izdisaju. Postepeno dolaze na naplatu posljedice neograničenih sloboda, rušenja svih barijera i raskida sa konzervativnim i tradicionalnim vrijednostima.
Europa se olako odrekla svoje kršćanske povijesti i prihvatila liberalne slobode i proklamirala bezgranična prava.
Na tom je putu Hrvatska, osobito posljednjih godina, poslušno slijedi ili čak i prednjači. Negativne posljedice su svakim danom sve vidljivije, a proizlaze temeljno iz nedostatka obiteljskog odgoja, kućnog bontona i međusobnog poštivanja.
Kako je sve to lijepo sročeno i napisano u crkvenim knjigama i nauku ne bi trebalo istraživati toplu vodu.
No, nekome je u interesu da se sve poremeti i po principu “zavadi pa vladaj”, održava na životu.
Tko je …ili, tko su ti …nije teško dokučiti …
Stara uzrecica,ali nitko se nije naucio pameti!
Quod erat demonstrandum ! Nije li i g.n. članak upravo dokaz za to? Jer naravno, pisac ( i to samo on) zna “tko nas to tamo zavadi”! O vladavini i/ili diobi nemam pojama ali ovo je za ZA VAPAJ!