O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Posljednjih mjeseci mediji nas bombardiraju prognozama o BDP-u, nezaposlenosti, stečajevima, likvidnošću, kreditnim rejtingom i sličnim ekonomskim izrazima. Pri tome se naslušamo raznih obećanja, najava i prognoza kojima se hrane novinari, promoviraju razni ekonomski analitičari, prepiru političari bez obzira na stranačku pripadnost i konačno zabavljaju čitatelji.
Apostrofirajući ove teme želim naglasiti kako se u ove u biti beznačajne stvari ulaže velika energija i vrijeme, daje veliki medijski prostor, a u konačnici nema kvalitativnih pomaka i novih rješenja. Ustvari govoreći o broju nezaposlenih nisam zamijetio korelaciju između bijele kuge i svake godine manjeg broja stanovnika veličine srednjeg hrvatskog grada, velikog broja poginulih osoba u nesrećama, stradalih od mina i slično.
Također padu nezaposlenosti trebalo bi pridonijetii iseljavanje osobito mlađih ljudi u Kanadu i u posljednje vrijeme sve veći odlazak na rad u Rusiju i bivše zemlje istočnog bloka. Ova činjenica govori o još zastrašujućim rezultatima hrvatskog gospodarstva, a da ne govorimo o demografskoj situaciji.
Prema statističkim pokazateljima za 50 godina bit će nas duplo manje i valjda tada neće biti problema sa zaposlenošću. Možda i hoće jer će zahvaljujući našoj nebrizi u Hrvatsku naseliti veliki broj radno sposobnih useljenika koji će imati prednost u zapošljavanju u odnosu na autohtone stanovnike.
Zbog toga me zabrinjava muk vezan uz pad nataliteta i populacijsku politiku koja je značajniji problem od bilo kojeg trenutačnog ekonomskog pitanja. Neizostavno je pri tome i pitanje obitelji i tradicionalne zajednice muža i žene, a ne istospolnih brakova i manifestacija njihovih provoditelja i zagovornika.
Brak bi trebao biti temelj svakog društva i doprinos kvalitetnoj državnoj zajednici i međusobnim odnosima. Nažalost u našoj se sredini s podsmjehom govori o obitelji s više djece, više ima rastava brakova nego svadbi, a jedino tko na to ukazuje je crkvena zajednica.
Unatoč tome financijski pokazatelji i crkvena imovina predstavnicima sedme sile su zanimljiviji nego ukazivanje na stvarne i duboke društvene probleme koji utječu na cjelokupno funkcioniranje u zajednici. Ipak primjer Luke Modrića i njegovo predstavljanje u dresu Rela sa sinom ili život bračnog para Kovač pozitivni su i javno objavljeni primjeri moralnih i ispravnih ljudskih osobina .
No dok nam političari ne trasiraju put u bolju budućnost na tradicionalnim, kršćanskim osnovama ne možemo očekivati boljitak i pozitivne rezultate u ekonomiji. Što prije to shvatimo i vlastitim primjerom ne dokažemo shvatit ćemo kako se bavimo trivijalnim stvarima, a ne stvaranjem kvalitetnije i solidarne državne zajednice.
Žarko
Slžožit ću se sa vama..samo bi još dodao da je riječ u potpunoj zaštiti radnika..bez kojih ne može naprjedovati ova napaćena Hrvatska zemlja..Tu posebno moslim na stvaranje jednog posebnog ..SUDSKOG.. tijela.. za zaštitu radnika,kao što ga već odavna ima ..primjera radi..Njemačka..a zove se ARBEITSGERICHT..odnosno na hrvatskom bi to bio ..RADNI SUD..sve u svemu mi izgleda da neće ići na bolje bez toga za sve vrlo važnog ..u smislu općeg dobra..poteza.