ČEMU JE KORISTILO

Je li registar branitelja opravdao ulogu?

piše: Žarko Delač
Dugo najavljivan popis hrvatskih branitelja ili registar pompozno je objavljen krajem godine ni manje ni više nego u Muzeju suvremene umjetnosti. Time je održano  jedno od predizbornih obećanja koalicije na vlasti iako smo mogli čuti kako ustvari prije preuzimanja vlasti nisu ništa obećavali. Unatoč tome je li bila riječ o obećanju ili ne, jesu li ispunjena obećanja ili nisu registar je ugledao svjetlo dana. Pri tome bi višemjesečni trud i napor da se pripreme podaci za objavu, a samim time i uložena financijska sredstva trebala opravdati svrhu registra, a to je u prvom redu odvajanje žita od kukolja tj. pravih i lažnih branitelja.

Nažalost uvjeren sam kako taj cilj neće biti postignut i kako je napravljen veliki promet, a mala je zarada. Naime, u prvom redu iz redova branitelja se javno traži da prijave sve one za koje misle kako nisu bili branitelji, a nalaze se na popisu. Pojedinci koji su bili gorljivi zagovornici njegove objave ne mogu demantirati činjenicu da se na taj način od branitelja traži da postanu cinkaroši i tužibabe. Smatram kako je to vrlo neozbiljno jer paušalne procjene pojedinaca i medijska histerija koja je pratila ovu objavu ne može nadomjestiti ozbiljan i studiozan pristup ovako važnom pitanju.

Sličan je primjer i objavljivanje tzv. liste srama, tj.poreznih dužnika. Konačan efekt koji se želio postići je minoran, a ogorčeni se građani samo pitaju kako je moguće da određeni, očito odabrani pojedinci i poduzeća toliko duguju državi. Dokaz je to samo nefunkcioniranja i nemoći državnih službi i njezinih institucija koje su trebale već davno otkriti i sankcionirati sve porezne neplatiše ili možebitne nepravilnosti pri stjecanju braniteljskog statusa.

Sigurno je kako su svi branitelji uvršteni u popis temeljem određenih potvrda ili nekih drugih materijalnih dokaza. No, jesu li radili za određene tajne službe, bili na ratištu izvan svog grada ili su bili na nekom posebnom zadatku ne može znati ni najbliža rodbina, a kamoli  susjedi od kojih se također traži da prijavljuju nepravilnosti.  S druge strane na famoznom popisu nema vrhovnog zapovjednika OSRH za vrijeme Domovinskog rata, a otvaraju se ponovne teme i rasprave  o borbenom i neborbenom sektoru. Umjesto da se na sva ova pitanja konačno stavi točka i odredi uloga logističara, teklića, vozača i vojnika na prvim crtama u obrani Domovine ponovno se samo dolijeva ulje na vatru. I to nedugo nakon što nas je general Gotovina pozvao da se okrenemo budućnosti i prestanemo čeprkati na taj način po prošlosti. Imajući ovo u vidu postavlja se pitanje koja je ustvari svrha objavljivanja jednog ovako vrlo osjetljivog popisa? Bilo bi bolje kad smo već javno objavili podatke o braniteljima istu količinu energije usmjeriti recimo na objavu popisa primatelja socijalne pomoći. Tada bi sa zadovoljstvom i bez grižnje savjesti prvi prijavio sve one s popisa za koje znam da se voze u mercedesima ili iznajmljuju stanove. Za razliku od registra branitelja i vlastite percepcije pojedinaca koji grozničavo pretražuju popis ne bi li pronašli treba li netko biti, koliko i na kojem popisu ili ne.  Zar je to način da se ocjeni braniteljski doprinos direktora hrvatske televizije, urednika dnevnog lista, sportaša ili recimo glazbenika? Siguran sam kako mnogi iz tih razloga ne žele preuzeti ulogu cinakroša i državni će aparat morati pronaći neki drugi način kako razotkriti lažne branitelje. Ako to doista želi. Jer već godinama lažnjaci koriste nezaslužene povlastice i beneficije i to će im stečeno pravo  bez jedinstvenog stava i konsenzusa  biti vrlo teško oduzeti. Zbog toga je objava registra stim ciljem promašaj i uzalud bačen novac i vrijeme. Jedino ako se iza toga ne krije neki drugi razlog koji nama za sada nije poznat. No o tome je bolje i ne razmišljati već se zadržati samo na činjenici kako je to još jedan loš, bespotreban i politikantski potez kojim se dokazuje samovolja i trenutačna moć odlučivanja te dokazuje kako političkim Obrovcima nema nikada kraja.