tekst i foto: Marija Kukić
Koliko je živom biću malo potrebno za život! Hrpica tla, sunce, kiša.
Zaista, mrvica tla! Jer ova divovska zeljasta biljka svoj dom pronašla je na tvrdom betonu. Ali voljom i željom za životom te borbom za opstanak nadvisila je krovove kuća.
Ne smeta joj što nigdje u blizini nema plodnoga tla. Ona raste, stremi ka visinama i kao da svima poručuje:
„Ugledajte se na mene! Sve je moguće. Treba samo puno dobre volje, iskrenih želja da se sve može, vjerovanje u sve to te puno upornosti i strpljenja. Ja sam idealan primjer za sve to. Pogledajte kako je list vinove loze neznatan i neprimjetan u odnosu na raskoš i bujnost mojih listova!“
I nama, ljudima, je isto tako samo malo toga potrebno, ali davno smo to zaboravili. Veličina se danas, nažalost, počela drugačije mjeriti. Ali, kao što autorica kaže, voljom i željom za život uspijemo.
Opet na djelu čudo veliko, kao ono sa zrnom
gorušičinim. Zaista se čovjek ima čemu (komu)
diviti ako promatra sve oko sebe kao naša autorica.
Sjećam se ove biljke koja je prkosila svima.Sve je uspjela prerasti- i živu i neživu prirodu.Čudo prirode!
Autorica teksta je novo”pisačko”čudo! Bravo!