Ušutkajte pjesnika
I bit će manje riječi među nama
– Manje slučajnog sjaja
Manje tajanstvenog leta …
Sigurniji bit će trenutak,
A izgubljeno bit će doba
Dana 7. Prosinca 2010. prošlo je 10 godina od smrti Vlade Gotovca. Hrvatski glas Berlin nastoji slijediti ideje ovog rijetkog hrvatskog vizionara, pjesnika, esejista, filozofa, govornika i političara.
Prvi svoj rad objavio je 1952. Od 1955. do uhićenja 1972. (kada je bio glavni urednik Hrvatskog tjednika), Gotovac je zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb. Bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika za vrijeme Hrvatskog proljeća (posebno je značajan Gotovčev uvodnik Čuvanje nade, posljednjeg izvanrednog broja Hrvatskog tjednika). Kao jedan od Proljećara osuđen je na četiri godine zatvora i tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa. Zboj intervjua Švedskoj televiziji 1977., ponovno je osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.
Gotovac nas je učio što je sloboda, što je odgovornost, što su obveze pojedinca
Sjetiti se Gotovca i njegovog djela potrebno je danas možda više nego ikada – nakon protoka mnogo vremena i duboke materijalne i moralne krize u koju smo zapali. Proteklih dvadesetak godina je vrijeme dovoljno sazrelo da potražimo prave vrijednosti čija se nit bila izgubila. Naime, to što smo dobili Hrvatsku je bio tek potencijal, a pravi rezultat, na kojem je Gotovac stalno inzistirao, bio je „kakvu ćemo Hrvatsku imati“. Baš tu je učinjeno mnogo propusta, a neke su stvari možda i nepovratno izgubljene. Ako ništa drugo, dvadesetak propuštenih godina je neugodna činjenica koju mahanje zastavama i isticanje slika i bista pod svjetlima reflektora ne mogu povratiti. (Politika.com)
Svima nam je ostavio slijedeću poruku:
Mi nismo više ni mali ni veliki narod, mi smo jedno ljudstvo s iskustvom koje beskrajno i u svakom pogledu nadilazi sva ta petljanja, tu komediju nemoći u kojoj, neka mi Bog oprosti, izgledaju kao male lutkice. Mali patuljci koji uokolo krešte tražeći da na njih padne što više svjetlosti reflektora. To nas ne zanima ni u kom pogledu. Pred nama je, naprotiv, veliki ispit Evrope i mi ćemo ga s njom polagati. Naša je sudbina u pitanjima tog ispita! Ja ne znam da li ćemo uspjeti. Ali pobjeći ne možemo. Ja sam već pomalo stariji gospon i vjerojatno neću imati tu čast da sve te velike poslove obavljam. To je sveobuhvatni slom koji treba biti raščišćen.
U životu nam stvarne vrijednosti nitko ne poklanja, sve moramo ostvariti sami. Ipak netko nas mora poučiti , jer ih oko nas, u moru prevladavajuće provincijske beznačajnosti teško uočavamo.