PJESNIKU U POHODE

Na Marulov 564. rođendan

tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Kiša  …ma šta kiša, kišurina, grad, nevrijeme, grmljavina …sve zajedno,  upravo u trenutku  kad moram krenuti s radnog mjesta ne bi li stigla u dogovoreno vrijeme na stanicu podzemne željeznice Fehrbelliner Platz.

Naime, u tom dijelu općine Charlottenburg-Wilmersdorf, točnije, iza vijećnice Wilmersdorf, na trgu lijepa naziva Morgenroth (jutarnje crvenilo),  brončani je spomenik hrvatskom pjesničkom velikanu, Marku Maruliću.

A njemu je rođendan. I to ne bilo koji, već 564. po redu!

– Čekajte me, dolazim i ja pjesniku u pohode, poručujem pa skakućem iz lokve u lokvu već dobrano mokrih nogu. Osjetim hladnoću no ne marim, trčim iz dvorišta Državne službe za socijalu i zdravstvo gdje već duže vremena skrbim kruh svagdašnji pa do podzemne željeznice Turmstraße, U Bahn 9 pa na Berliner Straße U Bahn 7 i eto me već nadomak cilja.

Izlazim ispred Vijećnice  Wilmersdorf i odmah primjećujem kako tu naširoko i nadugačko nema nikakvih tragova ni kišice a kamo li upravo u drugom dijelu grada doživljene oluje.

Berlin je predivan kako u svojoj veličini tako i u svojoj raznolikosti koju njegova veličina i širina omogućavaju i dozvoljavaju.

Čuh iz obavijesti nakon ovonedjelje mise kako će u ponedjeljak  izjutra oko 11 sati, HKD “Mažuranić” položiti cvijeće u ime Krovne udruge.

Rekoh već, spadam u radni sloj ovog grada, pa u ta doba ne stignem misliti niti na vlastiti rođendan.

Za 16 i 30, vrijeme koje su za posjet pjesniku i tvorcu Judite, odabrali Hrvatska zajednica, Zavičajni klub “Brođani” i SD Croatia, bi izglednije stići.

Eto, “zahvaljujući” kiši stigoh ipak s malim zakašnjenjem do Marula. Već je primio čestitare i okitio se cvijećem. Slikam cvijeće i natpise …Verband kroatische Vereine pa na drugom okićenom hrvatskom trobojnicom …Kroatische Gemeinde, Heimatklub “Brodjani” i SD Croatia …Ne vidim natpis općine  iza čije je vijećnice spomenik. Do sad su Nijemci, uvijek bili redoviti i točni. Zaboravili? Nisu stigli?

– Bez preuranjenih zaključaka molim, korim autoricu ovih redaka, znaš kako prođeš nakon koje kritičke note. Pa ona  …barem na kratko …zašutje.  –Koliko je to “kratko”, pita kolega zavirujući u ove redove?  🙂

Marul ne bi šutio. Zamišljam, Marul bi …onako visok …glasno rekao: – Pa gdje ste gospodo Nijemci i moji Hrvati? Ja čekam tu na trgu Morgenroth. Gledam vas svakoga dana dok promičete put vijećnice, put gradskih stolica, gradskih ulica, trgova, parkova, crkava … Jeste li me zaboravili?

Velim, zamišljam …

Načinih par fotografija. Ovaj spomenik mi s oduvijek dopadao …elegantan, postojan, ponosan. Dok činimo koju fotografiju, zagledamo izbledjela slova i progovaramo koju o životu. Prilaze nam u više navrata Nijemci s pitanjima o kome se tu radi, tko je čovjek ovjekovječen u bronci, tko smo mi …

Da, tko smo mi?

Poradi tog pitanja i jesmo ovdje. Odgovori su i u Marulovim stihovima. Naime, prvi ep na hrvatskom jeziku, iz njegova je pera. Marul je otac jezika kojim zborim i pišem.

Sretan ti 564. rođendan pjesniče! U tvoju čast pohitah (pohitasmo) ulicama ovog grada. Velim, iz lokve u lokvu doskakutah …pa stigoh eto u želji umanjiti tvoju samoću.

Jedni prije drugi popodne, jedni kroz kišu, drugi kroz sunce …može to …važno je stići  k cilju.

Fotografiramo se s Marulom, uz cvijeće, na trgu Morgenroth. Sunce je  još zadnjim tracima obasjavalo njegov lik.

– Tolike su godine prošle od Tvog rođenja (564 čak) a Ti još nisi zaboravljen, mislim.

Lijep je to zalog za budućnost. Sjetit ćemo ga se s ponosom i idućih godina. Pa na taj dan, 18. kolovoza, posjetiti pjesnika, uz njegov lik progovoriti koju na svojem materinjem jeziku.

– Idemo danas k našem Marulu, reći ćemo i ne čekajući da nas netko posebno  pozove. Za njegov rođendanski stol, gozbu, jelo i piće s njegova pjesničkog vrela, svi smo pozvani.