SJEĆANJE NA POZNANSTVO S POKOJNIM NIKOLOM GRGIĆEM
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Bilo je to tamo negdje s početka 2004. godine. Moj najmlađi sin napunio šest. Meni već premalo duši, briga o obitelji, suprugu i četvero djece, pjevanje u zboru i rad tu i tamo. Zove me bjelina računala, Potreba i poziv koji ne prolazi, ne izlazi iz mene (još od djetinjstva), taman da ne znam što drugo započnem …pisati, opet pisati, sanjam. Onda upoznam i prepoznam mog dobrog Bračanina Ivu Dorotića pa s njim zajedno zaplovih morem “Slobodne Dalmacije” Počelo s “Ne plači Marija” pa trajalo …o Bože, koliko je toga ispisano, objavljeno, kakve sve pripovijesti o našim ljudima sročih i koliko kroz to nas raznih upoznah.
Urednica inozemnog izdanja “Slobodne Dalmacije” gdje su bile stranice “Hrvati u svijetu” u kojima su objavljivali naše tekstove, tad bila Branka Oreb Jerković. Tamo s kraja ljeta te 2004. upita me što se to dogodilo jednom našem mladiću u Hamburgu prije četiri godine. O tome joj par redaka napisao Ivo, pa me moli da to istražim, vidim o čemu se radi. Razgovor s Ivom, kontakt, dogovor …i tako ja upoznah Nikolu Grgića.
Sreli se na stanici podzemne željeznice Leinestrasse pa otšetasmo zajedno do obližnjeg groblja St. Michael. Tu zastadosmo pred jednim spomenikom …i tu stojeći, danas pokojni Nikola, ispripovijeda mi potresnu priču koja mu pristiska dušu, baš pritiska dušu …za tragediju njegova sina nigdje ni krivca ni okrivljenog, a mladić pod crnom zemljom leži već četiri godine.
Ah, dragi Nikola, u sjećanje na tebe, taj naš susret i razgovor na groblju koji nas učini zauvijek bliskima, u spomen na Tvog sina Josipa i pokoj duše Njegove i Tvoje, objavljujemo (prvi puta na ovim stranicama ) tekst objavljen sredinom listopada 2004. godine u “Slobodnoj Dalmaciji”.
PODSJEĆANJE … /pisano 12. 10. 2004./
ČETIRI GODINE OD TRAGIČNE SMRTI JOSIPA GRGIĆA
BERLIN – Sasvim je izvjesno da se događaja o kome pišemo, veoma dobro sjećaju mnogobrojni berlinski Hrvati. A obitelj Grgić pogotovo. Dok s ocem obitelji prolazimo grobljem St.Michael u berlinskoj općini Neuköln, gdje je sahranjen sin jedinac Josip, razgovaramo o tužnom događaju koji obitelj Grgić zasigurno nikada neće zaboraviti a niti preboljeti.
Podsjetimo. Prije četiri godine je u Hamburgu smrtno i tragično stradao dvadeset i sedmogodišnji berlinski Hrvat Josip Grgić. Prije tragičnog događaja, pokojni Josip je već duže vremena radio u Hamburgu. I upravo se spremao kući u Berlin, pa na godišnji odmor i dalje na rad u München.
Posljednjeg dana u Hamburgu, 16. rujna, je nakon večere u pizzeriji, s dvojicom radnih kolega svratio na piće u caffe-bar „Leontino“, što je bilo kobno za njega. Dok je razgovarao i pio piće u caffe su došla petorica nepoznatih ljudi tridesetih godina. Agresivna hamburška banda „reketaša“, u potrazi za vlasnikom „Leontina“ koji se na vrijeme sklonio, svoj bijes je obrušila na sasvim slučajno zateklim gostima. I na Josipu koji im se riječima suprostavio. Izvukli su ga van i nemoćnog da se obrani, udarali nogama, palicama i, prema policijskom izvješću, i drškom od pištolja po glavi. Ostavljen je u besvjesnom stanju, komi iz koje se više i nije vratio. Nakon trinaest dana je u hamburškoj bolnici St. Georg preminuo uslijed teških unutarnjih krvarenja u predjelu glave.
Pokojni Josip je bio brutalno i do smrti pretučen a ipak ni do danas za to teško nedjelo nema ni krivca a niti kazne! Počinitelji, stranci bez boravišnih dozvola, anonimni a ipak poznati, van domašaja su policije… Svjedoci događaja, očito zastrašeni, sve su vidjeli ali “iz daleka i nisu baš sigurni”… Prijeti se i obitelji…Vlasnik caffea gdje se tragični događaj zbio ubrzo je zatvorio caffe i nestao… A ni policiji, koja događaj promatra i kroz prizmu sukoba stranaca, posebno se i ne žuri. Čudan splet okolnosti. Sve stoji, samo Josipa koji se sasvim slučajno u pogrešno vrijeme zatekao na pogrešnom mjestu, više nema!
Mladića su, prije četiri godine, 13. listopada, na vječni počinak ispratili mnogobrojni berlinski Hrvati. I obitelj je bila vrlo dirnuta pažnjom i zahvalna svima. Otac Nikola, koji je iz rodnog Doboja prije 34 godine došao u Berlin, kobnog po Josipa dana je s SD Croatia čiji je aktivni član, bio upravo nedaleko od Hamburga.
O nesretno stradalom sinu nam, dok zajedno stojimo kraj mladićevog groba, kaže: – Josip je bio primjeran, dobar, pravednik. Teško mi je i danas, posebno petkom jer bi tada dolazio kući. Kada bi negdje izlazio govorio bi mi «Ne boj se ti za mene»! Maštao je da će ponovo napraviti zapaljenu nam u ratu, kuću kod Doboja.Volio je nogomet i «Hertu». Najteže je bilo kada su nam nakon devet dana Josipove kome rekli da nade više nema. Kao da nam ga je netko ukrao...
Sahrana pokojnog Nikole Grgića bit će u četvrtak, 13, prosinca 2012. u 13 sati na groblju Alter St.Michael, Hermannstrasse 191, 12051 Berlin