– Medijski odjeci Berlinske konferencije u Njemačkoj i na Jugoistoku Europe: Od velike zadrške do posvemašnje euforije
piše: Aleksandra Brnetić
Nije bilo njemačkog medija koji nije najavio da će Angela Merkel u Berlinu organizirati Konferenciju o Zapadnom Balkanu.
Dva tri dana prije samita šefova zemalja jugoistočne Europe, koji je zakazan za 28. kolovoza 2014., svi su se o tome raspisali, na svim razinama, od lokalne do savezne.
Novinski dnevnici, internetski portali, radijske i televizijske emisije spominjali su dva cilja – kako što prije u Europsku uniju učlaniti Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Albaniju i kako međusobno pomiriti države nastale raspadom Jugoslavije. Stoga je bilo logično da su u Berlin došli i najviši predstavnici Hrvatske i Slovenije.
Konferencija je završila Završnom izjavom, agendom, u kojoj su određeni okviri za postizanje tih ciljeva.
U Njemačkoj je najava je bilo jako puno, ali izvještaja, osim onih obligatnih u televizijskim dnevnicima, čista su rijetkost, a komentara gotovo i nema.
Izdvajamo:
U konzervativno-liberalnom dnevniku Frankfurter Allgemeine Zeitung, čiji su novinari obično izvrsno upućeni u tajne berlinske politike, na četvrtoj je, a ne na naslovnoj stranici slika Angele Merkel u pozdravljanju kosovskog premijera Hashima Thaçia, a u izvještaju „ Barem neformalno priznanje“ odmah na početku tvrdnja da „se na međunarodnim konferencijama ne događa često da se s najvažnijim rezultatima izlazi na vidjelo, da ih se pokazuje javnosti nego da ih se izpregovara iza zatvorenih vratiju. …Pred kancelarkinim uredom u četvrtak su se u jednom redu vijorile nacionalne zastave Srbije i Kosova. Tako što se ne dešava baš prečesto, čuli smo u njenom uredu. Rečeno nam je to usput ali s dozom ponosa.“
FAZ-ov komentator „Perspektive“ počinje s konstatacijom: „Kad se nekoga poziva, onda je dobro razašiljati pozitivne poruke. Ovog se načela u četvrtak držala i savezna vlada. Budućnost država zapadnog Balkana je u Europskoj uniji, rekao je ministar gospodarstva Gabriel. Na svu sreću Gabriel to nije povezao ni s jednim konkretnim datumom.“ Komentator nakon toga nabraja argumente protiv proširenja – iskustvo s Rumunjskom i Bugarskom i sukobi među balkanskim državama te predlaže jedan drugi oblik približavanja: „Možda bi bilo čak jako dobro kad bi se se u život vratilo jedan zastarjeli pojam koji se onomad koristio u vezi s Turskom: privilegirano partnertstvo. Tada bi dugoročno bilo štošta moguće.“
„To nije milostinja za siromašne zemlje s jugoistoka kontinenta. Ne, to približavanje Europi iskonski je interes Njemačke – politički, strateški, sigurnosnopolitički i gospodarski.“, tvrdi Benjamin Pargan, šef Programa za Jugoistočnu Europu radiostanice Deutsche Welle u svom komentaru „Nova nada za dvorište Europe?“ i nastavlja: „To su mišljenje na Zapadnobalkanskoj konferenciji zastupali i izaslanici njemačke privrede. Naravno da oni pri tome misle na vlastiti boljitak i prije svega su zainteresirani za nova prodajna tržišta i proizvodne pogone s jeftinom i kvalificiranom radnom snagom. Njihove izjave jaki su politički signali jer se gazde ne ustručavaju otvoreno progovoriti o mnogim problemima – o nedostatku pravne države, bezvoljnoj borbi protiv korupcije, manjkavoj sigurnosti za ulaganja i lošoj infrastrukturi. … Istovremeno se ni u kom slučaju ne smije podcijeniti strateško i političko značenje skorog približavanja tih zemalja Europskoj uniji. S obzirom na dramatičan razvoj događaja u Ukrajini, teško je shvatljiva dosadašnja berlinska nevoljkost glede mogućeg članstva tih zemalja u EU-u. To bezživotno držanje bilo je kontraproduktivno i zato ova jasno izražena podrška njemačke kancelarke stvarno predstavlja novu nadu za cijelu regiju.“ Pergan upozorava na činjenicu da su zadnjih godina Srbija, pa i Bosna i Hercegovina, Makedonija i Crna Gora po cijelom svijetu tražili investicije i financijsku pomoć i da su je našli: „U Rusiji, Kini, Turskoj i arapskim zemljama. … To se tim zemljama ne smije zamjeriti. Stanje na njihovim tržištima rada je tako beznadno, da se svaka investicija prima zahvalno i bez pitanja. Osim toga novi partneri ne postavljaju neugodna pitanja o demokraciji i slobodi medija.“ Pergan je svjestan opasnosti koje bi mogle doći s novim proširenjem: „ … jer to približavanje može uspjeti samo uz punu podršku vlada zemalja Zapadnog Balkana. No čini se da je upravo to, pored zamora s proširenjem koje vlada u starim članicama EU-a, najveći problem. Pojedini članovi vlada koje su bile pozvane na konferenciju o Zapadnom Balkanu nisu baš pouzdani partner za Berlin i Bruxelles. Mnogi su, kako je dokazano, korumpirani. Pojedini predstavnici vlada, pa i visoko rangirani, često u Berlinu govore ono što njihovi sugovornici žele čuti, da bi onda kod kuće i dalje vodili politiku koja nema veze s europskom integracijom. Neki od njih su se čak proteklih godina iz velike europske nade razvili u male balkanske diktatore. Tim se ljudima mora jasno reći da jeftini populizam i sputavanje medija ne vode do cilja. … Jasna perspektiva za članstvo u EU-u za zemlje Zapadnog Balkana, koju je istaknula njemačka kancelarka, odvažna je najava.“
Ne treba se čuditi tako slabom medijskom odjeku ove konferencije u Njemačkoj. Oči njemačke javnosti u zadnje su vrijeme uprte na Istok Europe pa i dalje na Bliski Istok gdje se puca i odakle svakim danom stižu sve dramatičnije vijesti. Na konferenciji se ništa konkretno nije odlučilo što bi se ticalo Njemačke i Europske unije. Svi razgovori, pregovori, premišljanja, simbolične geste, obećavajući ili prijeteći pogledi, tiču se – za sada – samo jugoistok Europe.
Medijima u Albaniji, čije stanovništvo s 95 % podržava članstvo u Europskoj uniji, zavladala je – euforija. Glasilo socijalističke stranke smatra da je berlinska konferencija od povijesnog značenja za zajedničku budućnost Zapadnog Balkana. Albanska državna televizija i nekoliko privatnih radiostanica u živo su prenosili konferenciju za medije iz ureda kancelarke Merkel. Mnogi novinari u ovom sastanku vide veliku šansu za brzi razvoj Albanije podsjećajući kako je prije 30 godina „prva zapadna lastavica“ doletjela u Albaniju. Bavarski premijer Franz Josef Strauß i familija mu u džipu su putovali zemljom da bi ih na kraju ugostio dugovječni diktator Enver Hodža. Susret je rezultirao prvim poslovima za njemačke tvrtke, a u državnu blagajnu u Tirani slilo se šest milijuna maraka. Ističe se da je Njemačka najviše investirala od svih članica Europske unije. U protekle 23 godine više od milijardu eura slilo se u energetske i komunalne projekte te u opskrbu pitkom vodom. Najvažniji dnevnici objavili su integralni tekst Završne izjave. Dnevnik Mapo ističe razgovore o Transjadranskom plinovodu kojim Zapadna Europa želi smanjiti svoju ovisnost o ruskome plinu. U jednom drugom članku piše da se u okviru „Balkanskog pakta najviše diskutiralo o energiji i korupciji“. Dnevna novina Shqip je objavila i izjavu šefa opozicije Lulzima Bashe u kojem ovaj između ostaloga kaže. „Ova konferencija u Berlinu korisna je i zbog toga što je ona protiv Ramine oligarhije.“
Kosovski mediji izvještavaju vrlo pozitivno. Najveće značenje vide u činjenici da se Kosovo Europskoj uniji i regiji predstavilo sa svim državnim simbolima iako pet zemalja nije priznalo Kosovo – Rumunjska, Grčka, Cipar, Slovačka i Španjolska. Mnogi mediji citiraju ministra vanjskih poslova Envera Hoxhaju koji konferenciju smatra važnim korakom na putu do priznanja Kosova i koji je od Bruxellesa zahtijevao veću podršku Bruxellesa za Balkan. Hoxhaj se u budućnosti nada i većim investicijama iz Njemačke. Prištinska Gazeta Express izvještava o odnosu premijera Hashima Thacia i Berlina koji da je pod svaku cijenu htio na ovaj put jer da je dugo čekao na ovaj trenutak između ostaloga i zbog toga što su u Prištini 2009. uhićeni agenti BND-a (njemačke Savezne obavještajne službe): „I dobio je slike koji je htio.“ Sastao se s njemačkom kancelarkom Merkel koja da mu je – prema dnevniku Koha Ditore, što izlazi i na Kosovu i u Albaniji – rekla: „Vaši su građani umorni od korupcije.“
U Makedoniji se nije previše izvještavalo s berlinske konferencije. Svi priželjkuju makedonsku integraciju, ali to je sporedna tema u javnim raspravama. Izvještaji su se usredotočili na značenje Njemačke za zapadni Balkan. Kažu da je Njemačka svjesna svojih obveza, ali da prije svega požuruje reforme. U mnogim je člancima težište na tome što Njemačka sasvim konkretno očekuje od Skopja – s Grčkom konačno okončati nesretnu svađu oko imena, neograničenu slobodu medija, neovisno sudstvo i nesmetano djelovanje političke opozicije. S druge strane se ističe, pogotovu oni mediji koji su bliski vladi, a njih je većina, da su odnosi između Skopja i Berlina dobri s time da kad se kaže Berlin, da se misli na kancelarku. Nije bilo novine u kojoj nije izašla velika fotografija Angele Merkel.
Crnogorski mediji ističu da je Europska unija u regiji obavila svoju mirovnu ulogu i da se to osjetilo na „Berlinskom kongresu“. Premijeri balkanskih država bili su ljubazni jedan prema drugome, a međusobno im ponašanje miroljubivo. Berlinska konferencija je pokazala da su zemlje bivše Jugoslavije i Albanija shvatile da suradnja donosi više prednosti nego suparništvo i da će to ubrzati pristupne napore. Crnogorski mediji citiraju šefa vlade Milu Đukanovića koji je od Europske unije zatražio da krene u nova poslanja, da umanji gospodarsku zaostalost balkanskih zemalja time što će izgraditi infrastrukturu. I opozicijski dnevnik „Vijesti“ konferenciju smatra uspješnom, ali ukazuje na to da je za taj uspjeh zaslužnija Njemačka i kancelarka Merkel nego „borbeni pijetli od jučer“.
Slovenski mediji ne pridaju veliku pozornost ni konferenciji ni njenim rezultatima. Izvještaji su gotovo pa neutralni i bez komentara, osim jednog kratkog u dnevniku Delo. Delo se pita što je to Zapadni Balkan i na to pitanje odgovara da su to sasvim različite države i različita društva kojima je samo jedno zajedničko: „Svi hoće u Europsku uniju gdje ne teče ni med ni mlijeko, ali vlada politička stabilnost i pravna država i gdje su gospodarske mogućnosti otvorene.“ Također se ističe da zapadnobalkanske države moraju puno toga nadoknaditi, na političkom, pravnom i gospodarskom polju te da prije svega moraju u potragu za zajedništvom. a ne za razlikama. Kao dobar primjer Delo ističe Sloveniju i Hrvatsku koje su prije dvije godine zajedno pokrenule taj procec i da su to učinile uprkos nekim nerazriješenim bilateralnim pitanjima i problemima.
Medijski je Bosna i Hercegovina jedinstvena u tumačenju rezultata berlinske konferencije. U bošnjačkim, hrvatskim i srpskim novinama nema kritičkih primjedbi. Svi su dnevnici na naslovnoj stranici izvijestili o konferenciji. U udarnim vijestima FTV-a (Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine) predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda naglasio je da nije vršen nikakav pritisak nego da se razgovaralo o regionalnoj suradnji. Svi su mediji složni u tome da se Njemačka kao gospodarska sila Europske unije treba više angažirati na Zapadnom Balkanu. Jer da u regiji osim političke volje prije svega nedostaje novaca. Uvijek se pokazalo da gospodarska suradnja i gospodarski rast više pridonose ujedinjenju i pomirenju nego vanjski politički pritisak.
Najtiražnije srbijanske novine nisu se previše pozabavile „balkanskim sastankom na vrhu“. U nekim dnevnicima Berlin je svoje mjesto našao tek na unutarnjim, političkim stranicama. Dnevni bulevarski list Informer, kojeg se smatra porte-parolom premijera Aleksandra Vučića, ne donosi ni slovca o događajima u Berlinu, nigdje. Druge novine ističu uspješan Vučićev nastup i predstavljanje njegovih „pet točaka“ koje da su oduševile Angelu Merkel – tri veća infrastrukturalna projekta, trgovinske olakšice unutar Cefte (višestrani, multilateralni ugovor o slobodnoj trgovini) pa sve do stvaranja carinske unije i osnivanja „Unije mladih ljudi Zapadnog Balkana“. Stoga mnoge naslovnice kiti fotografija na kojoj Vučić Merkelovoj pokazuje jednu zemljopisnu kartu tumačeći joj svoje ideje. Naslovnica prozapadno orijentiranog dnevnika Danas sva je u znaku berlinske konferencije, a u izvještaju se ističe da Europska unija želi smanjiti utjecaj Rusiju na regiju, a ponajviše na Srbiju. Nacionalna novinska agencija Tanjug izvještava o Berlinu i tako što sažima članak iz zagrebačkog dnevnika Jutarnji list pa u naslovu utvrđuje da je: „Berlin Srbiji namenio ulogu predvodnice u regionu“.
Ono što je za srbijansku agenciju gotova stvar, za zagrebačku novinu to je još uvijek samo pretpostavka. Doduše, Jutarnji tu pretpostavku podmazuje i sasvim relevatnim tvrdnjama, od toga da hrvatski zastupnici u Europskom parlamenta ne žele sjediti u odboru koji će pregovarati sa Srbijom oko ulaska u EU i da engleski tjednik The Economist tvrdi da „se Hrvatska sve više odmiče od svoje regije, napuštajući poziciju lidera, i sve više okreće prema Europskoj uniji.“ Jutarnji pak piše da Bruxelles: „Položaj Hrvatske na ovoj Berlinskoj konferenciji … vidi značajnim u političkom smislu, jer se Hrvatska, kao nova članica EU, doživljava i kao glas regije u EU i kao europski glas u regiji…“.
Berlinska konferencija nije bila toliko jaka tema da dospije na naslovnice hrvatskih medija. Prenosile su se agencijske vijesti koje su isticale pojačane napore Njemačke na integriranju država nastale raspadom Jugoslavije i da se Hrvatska nadala konkretnoj podršci u realizaciji Jadransko-jonske autoceste i konkretnim izjavama o gradnji prijamnog terminala za plin na Krku. No, Berlin je pokazao samo dobru volju.
Riječki Novi list berlinsku je konferenciju proglasio pljuskom za mlade članice Europske unije, za Hrvatsku i Sloveniju. U komentaru pod naslovom „Povratak na Balkan“ tvrdi se da: „Njemačka time simbolično poručuje Zagrebu i Ljubljani da joj je dosta njihova neuvjerljivog izmotavanja i stalnog neproduktivnog nadmetanja oko tobožnjeg primata nad regijom. Njemačka je očekivala od Hrvatske da kao nova članica EU iskreno i aktivno podrži ponajprije Srbiju, a onda i BiH i ostale zemlje regije na njihovu putu prema EU, no proaktivna politika najmlađe članice EU u regiji u potpunosti je izostala. Zapravo je upitno može li uopće Hrvatska, kao ekonomski izrazito neuspješna država, biti regionalna liderica. Regionalno liderstvo Hrvatske potpuna je iluzija.“