I NEPOTKUPLJIVIH IMA

ISPIT IZ GRAĐANSKOG PRAVA 2 NA PRAVNOM FAKULTETU U ZAGREBU PODIGNUO PRAŠINU NEZADOVOLJSTVA MEĐU STUDENTIMA KOJI GA NISU POLOŽILI
piše: Danica Crnov

Ispit iz građanskog prava 2 na Pravnom fakultetu u Zagrebu podignuo je prašinu nezadovoljstva među studentima koji ga nisu položili. I ne samo prašinu nezadovoljstvo, nego i ogorčenje jer je od 122  studenata treće godine na  ispitu prošlo njih desetero. Ali nisu samo oni ogorčeni, ogorčeni su, vjerojatno, i studenti koji su prošli na ispitu, stoga što  se sumnja u njihove intelektualne i ine sposobnosti, a napose u njihove pošteno zarađene prolazne ocjene. Komentari  članka iz jednog našeg dnevnog lista, a  koji se nalaze na Internetu, različiti su, neki dobronamjerni i dobrodošli, a neki zločesti poput pitanja: ko zna koliko je koštao ispit, da ih je samo njih deset moglo platiti?
To je pitanje odjeknulo kao pucanj u one koji su naučili i pošteno zaradili svoju ocjenu, a, bome, i u one koji su vrjednovali njihovo znanje.
Svjesni smo da je teško  vratiti povjerenje u institucije nakon svih korupcijskih afera u našoj zemlji. Teško je vjerovati da je netko, eto, položio i taj ispit a da nije platio. Kako promijeniti tu pogubnu klimu u našem društvu, kako vratiti pouzdanje i vjeru u  naše institucije?  Kako vratiti  dostojanstvo znanju i staviti ga na njegovo mjesto s kojeg su ga izgnali mediokriteti u strahu za svoje povlastice i vodeća mjesta? Zar stvarno neki misle da u našoj zemlji nema studenata koji su sposobni položiti  ispit, a da ga …kako jedan student kaže …nisu učili osam mjeseci i kojima je pitanje, kao primjer jednoga pitanja iz pismenoga ispita objavljenog u istom listu, jedno od lakših pitanja?
Zašto se novinar lista, koji je objavio članak, nije zapitao tko su ti studenti koji su ispit položili?! Kako im je to uspjelo, a onome tko je učio osam mjeseci, nije? Zašto se u medijima ne da prostora našim izvrsnim studentima, zašto ih se ne pita gdje uče, kako žive, kakvi su bili učenici tijekom svoga prethodnoga obrazovanja, zašto su se odlučili baš za taj i taj studij?
Nije nam cilj  dovesti u pitanje  pravo studenata na preispitivanje kriterija, samo želimo govoriti o onima koji su, i unatoč svemu što neki studenti navode kao razlog svoga neuspjeha,  položili ispit zahvaljujući svojim sposobnostima, a ne korumpiranjem nekoga.
Počnimo vjerovati da ima  i nepotkupljivih u našim institucijama, da ima onih koji su poštenim putem došli do svoje diplome i koji …iako su potplaćeni … pošteno i časno rade svoj posao. Nemojmo stavljati sebe i svoje sposobnosti, i svoje vrijeme učenja kao mjerilo  je li netko mogao ili nije mogao položiti taj ispit. Imamo li, uostalom, mi za to kompetencije ili onaj koji ispituje?
Moramo početi vjerovati i ne bacati olako sjenu sumnje na nečiji uspjeh i nečiji rad. Budimo samokritični i, koliko god nam to teško bilo, priznajmo da uvijek postoje oni kojima je ljestvica preniska, odnosno da uvijek postoje bolji od najboljih. I da bi, na kraju, oni trebali biti čimbenikom promjena u smislu stvaranja nove društvene klime u kojoj  će se i znanje  slavodobitno vratiti na mjesto s kojega je divljački izgnano, a  to je najviše i najcjenjenije  mjesto.