Organiziran Njemačko-hrvatski investicijski forum u Berlinu
piše: Aleksandra Brnetić
foto:Agencija za investicije i konkurentnost
Berlin je prošle srijede, 1. listopada, osvanuo okupan suncem. Nigdje ni tračka oblaka, a Unter den Linden koja se prekapa i preuređuje, preplavljena biciklistima, strancima, poslovnjacima.
Negdje u sredini smjestila se i berlinska filijala najveće njemačke banke, najveće kreditne banke, u kojoj se od ranih poslijepodnevnih sati okupilo šezdesetak njemačkih gospodarstvenika, političara, stranih diplomata.
U sljedeća će tri sata na Njemačko-hrvatskom investicijskom forumu hrvatska delegacija koju predvodi potpredsjednik hrvatske vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, njemačke investitore pozvati na pojačana ulaganja u Hrvatsku.
Grčić je posebice pozvao one koji su već jednom namjeravali ulagati u Hrvatsku, ali su se predomislili, da to pokušaju ponovno: “Dođite i istražite nove mogućnosti u novom i poboljšanom okružju za ulagače”, rekao je Grčić na kraju svog izlaganja Godinu dana od ulaska u Europsku uniju. Sudionike je upoznao s aktualnim gospodarskim podacima, istaknuvši kako Hrvatska svoju šansu vidi i u regionalnoj suradnji.
Sve je divno, krasno
Nakon što je forum završio radom – s uvodnim izlaganjima, predavanjima i diskusijom, Grčić je bio uvjeren da je posao dobro obavljen: „Mislim da smo danas uspjeli Nijemcima predstaviti sve one dobre strane koja Hrvatska može ponuditi ulagačima, a to su dobar položaj Hrvatske blizu najvećih tržišta, relativno dobro obrazovana radna snaga te dobra razvijenost infrastrukture. Sve su to elementi koji mogu utjecati na konkurentnost Hrvatske u usporedbi s ostalim konkurentima unutar Europske unije. … Kao najvažniji čimbenik u procesu privlačenja više ulagača je izgradnja povjerenja. … Mi želimo stabilizirati i politički i ekonomski sustav Hrvatske kako bi povjerenje ulagača u idućem razdoblju bilo veće jer je povjerenje nešto što motivira investitore.“
I predstavnica hrvatskog ministarstva privrede, pomoćnica ministra Sabina Škrtić više je nego zadovoljna. O dojmovima kaže: „Vrlo su pozitivni. Njemački sugovornici su prepoznali da Hrvatska ima jasne ciljeve. Ovdje smo ih vrlo zorno prikazali. Generalno moram priznati da sam optimistična iako ne mislim da će nakon ovoga skupa doći do slijevanja velike količine novca u Hrvatsku. Ono što smo napravili i što smo postigli u Hrvatskoj i pozitivna iskustva investitora u zadnje dvije, tri godine, to smo komunicirali. I to je definitivno jamac da smo se dobro pozicionirali.“
Skup je otvorio Peter Tils iz Deutsche Bank, predsjednik Uprave za središnju i istočnu Europu, koja je uz hrvatsko veleposlanstvo i Odbor njemačkog gospodarstva za istočnu Europu (OA), organizirala forum. Tils je istaknuo da je Hrvatska tradicionalno jako povezana s Njemačkom, a da su turizam, energetika i prerađivačka industrija zanimljivi sektori za buduća ulaganja.
Uz Tilsa i Grčića sudionicima su se obratili i hrvatski veleposlanik Ranko Vilović te Sabina Škrtić koja je u svojem angažiranom power point predavanju pod geslom Zašto investirati u Hrvatskoj? naglasak stavila na uspjeh dosadašnjih investitora – Ericssona, Plive, članice Teva grupe, CWS-Boco, Deutsche Telekom-a.
U panel-diskusiji na temu Njemačko-hrvatske gospodarske perspektive, u kojoj je uz Sabinu Škrtić sudjelovao predsjednik OA Eckhard Cordes, Helge Tolksdorf – u prošloj vladi Angele Merkel na važnoj funkciji u Odjelu za Europu u ministarstvu za privredu i energiju te predsjednik uprave Siemens d.d. Mladen Fogec, više manje se evocirala dosadašnja gospodarska suradnja, zalagalo za njeno unapređenje kao i za područja u kojima postoje potencijali suradnje. Pomoćnik ravnatelja Agencije za investicije i konkurentnost Zdenko Lucić predstavio je djelatnost Agencije. Podrška su investitorima i to tako što im pomažu od dobivanja poticaja do pružanja kompletne pomoći.
Kao potvrdu da njemački investitori mogu vrlo uspješno poslovati u Hrvatskoj na forumu je govorio i Bruno Alexander Gantenbrink, vlasnik tvrtke Furnir Otok d.o.o., koji zapošljava stotinjak radnika. Eksploatirajući spačvanski hrast lužnjak, Gantenbrink proizvodi furnir i ostale ploče od drva. Napomenuo je da je radna snaga kvalitetna, a infrastruktura odlična, ali je isto tako svako malo usporedio Hrvatsku s Rumunjskom i Bugarskom.
Proces bi mogao potrajati i jedno desetljeće
Kritičkih tonova nije nedostajalo. Došli su iz kruga organizatora. Istaknuvši kako ulagači žele donositi odluke koje nisu pretjerano rizične Eckhard Cordes, menadžer s iskustvom iz Mercedes-Benz-a, Metroa, Air Berlin-a, bez okolišanja je nadodao: „Mi kao ulagači trebamo transparentu birokraciju i pouzdano političko okružje. Tu dosad nije sve išlo kako smo to priželjkivali. No ja sam uvjeren da će se stvari poboljšati, ako vlasti u Hrvatskoj, ova sad i sve one sljedeće, nastave u tom smjeru.“ Cordes je „vrlo optimističan“ ali – na dugi rok – jer: „…to (bi) mogao biti proces koji bi mogao potrajati i jedno desetljeće.“ Cordes je također utvrdio kako bi Hrvatska učinila veliku grešku kada ne bi iskoristila prednosti koje joj donosi pripadnost regiji s jedne strane te članstvo u Europskoj uniji s druge strane: „Mislim da bi i Hrvatska na sebe trebala gledati kao na dio regije, jer jedna regija kao cjelina atraktivnije je tržište od samo jedne zemlje.“
Kad je riječ o hrvatskim mogućnostima i prednostima, i Martin Lindner, stručnjak za gospodarstvo Slobodne demokratske stranke (FDP), više je nego optimističan. Ali: „Hrvatska bi strana trebala postaviti uvjete i pravila. Odluke hrvatske vlade trebaju biti razumljive, logične u sebi, transparentne i pouzdane. I na tom području Hrvatska treba puno toga poduzeti.“
U Berlin je doputovao i u publici raspravu pratio i Davor Zrinski, direktor Zrinski tehnologije d.o.o. Ovaj specijalist za proizvodnju medicinskih i industrijskih proizvoda iz Trnovca Bartolovečkog u Varaždinskoj županiji koji upošljava šezdesetak radnika, posluje s austrijskim i njemačkim tvrtkama i 98 % proizvoda je namijenjeno izvozu. Sada želi ekspandirati na područje ljudske medicine i za to mu treba jako, jako puno novaca. Kaže da hrvatske banke ne daju poslovne kredite, da njih zanima samo kreditiranje privatnih osoba.
Hrvatska se slabo prezentira
Zrinskoga sam upitala sam kako ga se skup dojmio zamolivši ga da odkomentira ono što je čuo. „Čujem uvijek iste stvari. Uvijek se govori samo o istim tvrtkama, o Siemensu, Deutsche Telekom-u, Deutsche Bank. Pa nije Njemačka velika zbog Deutsche Bank i Allianz?! U Njemačko je jako razvijemo srednje poduzetništvo. Uvijek čujem, i tu priču slušam već tri, četiri godine, i to se kod nas stalno ponavlja pa tako i tu, da imamo jako dobro školovane ljude. Mi imamo teoretski jako dobro školovane ljude, ali onaj koji dođe iz škole, nema nula iskustva što znači da ga mi moramo još jednom školovati. U praksi naši učenici nisu dobri. I mi koji smo u proizvodnji, to i vidimo. Ako nekoga i zaposlimo, onda ga moramo interno još pola do tri četvrt godine doškolovavati ili ga poslati u Njemačku, u matičnu kuću u Wurmlingenu.“
Zrinski smatra da se Hrvatska jako slabo prezentira. On želi jednu drugu vrst prezentacije hrvatskog gospodarstva: „Ministarstvo mora pokazati nas male poduzetnike, nas koji smo srednje jačine, nas koji nešto proizvodimo. Da se vidi što Hrvatska ima. To je investitorima zanimljivo. Da imamo more, to sada već svi znaju. Ali da imamo i tehnologiju, to još ne znaju. To bi značilo da bi ovi iz ministarstva trebali doći k nama i vidjeti što kod nas postoji te da se onda s tim informacijama u ministarstvu pokrenu projekti. Ne govorim samo o svojoj firmi, nismo mi jedini. Ima i drugih tvrtki koje jako dobro rade. Nek promoviraju te tvrtke!“
Država kao servis građana
Ovu (pr)ocjenu direktora Zrinski tehnologije prenijela sam Sabini Škrtić zamolivši ju za komentar. Bio je samodopadnog tona: „Vrlo rado bih s njime voljela sada porazgovarati. Pa mi imamo jedno cijelo ministarstvo koje se brine o poduzetništvu! Kompletna infrastruktura je prilagođena malim poduzetnicima.“ No, ubrzo je došao i uzmak: „Čujte, zasigurno da ima dobrih i loših iskustava, i da sigurno ima puno situacija u kojima država nije na adekvatan način reagirala na probleme s kojima su se poduzetnici susreli, ali da se ništa nije napravilo, da se za srednje poduzetništvo ne čini ništa, to nije točno. … Tako da bih ja rekla da je ovo jedno izdvojeno mišljenje.“
Pitanje je da li je to izdvojeno mišljenje. Kao što je pitanje zašto Grčićeva delegacija, kad je već krenula u ovaj lov na investitore – što je jako u redu, pokazuje i hvali konje koji su u Hrvatskoj već dobili sve utrke. Ericsson, CWS-Boco, Deutsche Telekom, svi su oni došli na solidne i desetljećima izgrađivane proizvodne procese i pogone, i u njihove hrvatske rezultate (=profit) u Njemačkoj nitko ne sumnja, oni su poznati. Stoga mislim da bi u nove trke valjalo krenuti s novom ekipom. I (po)slušati svoje kritičare. Nisu svi zlonamjerni. Jer, tko ne riskira, taj ne profitira!