piše: Ivica Košak
Wiesbaden/17. 03. 2016./Hrvatska kulturna zajednice u Wiesbadenu je kraj Mjeseca hrvatskog jezika obilježila javnim nastupom o filozofskom sučeljavanju s životnim zahtjevima.
Povod za ovakav pristup jeste obilježavanje 2400 rođenja Aristotela – gröko-makedonskog znanstvenika i osnivača Atenske filozofske škole. U povodu 2400-te godišnjice rođenja Aristotela, UNESCO je objavio 2016. godinu međunarodnom godinom Aristotela.
Zbog ove godišnjice Hrvatska kulturna zajednica u Wiesbadenu je našla za shodno prirediti javni nastupa pod naslovom Filozofija u praksi. A poklon knjiga Hrvatska filozofija u XX. stoljeću i Zbližavanja, koje je profesor dr. Damir Barbarić iz središnjice Matice hrvatske u povodu Međunarodnoga dana materinskoga jezika 2016. godine uručio Hrvatskoj kulturnoj zajednici u Wiesbadenu bio je dobar je povod za filozofsku raspravu u okviru radne grupe zajednice: – Kultura u rješavanju životnih problema (njem. Kultur als Lebeshilfe). Novovjekovno određenje praktične filozofije kao refleksije onoga što bi trebalo biti, za razliku od teoretske filozofije koja se bavi onim što jeste. I noviji pojmovi praktične filozofije, kako je to bilo predstavljeno u izlaganju, izražavaju sadržaj filozofske prakse koji u fokus svojih razmatranja stavlja odnos znanja i interesa, stavova i znanja pojedinačne ili kolektivne usmjerenosti.
Za razliku od klasičnog, Aristotelovog poimanja praktične filozofije kao bavljenje etikom i estetikom, praktična filozofija, prema G. Achebachu (Philosophische Praxis, 1981) uključuje također korištenje filozofije i filozofskih tehnika u svrhu rješavanja svakodnevnih problema. Referent javne tribine, Ivica Košak član je Međunarodnog društva za praktičnu filozofiju (Internationale Gesellschaft für Philosophische Praxis – IGPP).
Iako se u pravilu smatra, kako je ono što čovjeka brine i zaokuplja u svakodnevnom životu potpuno različito od onog čime se bavi filozofija, ali činjenica jest kako se u posljednjih 2.500 godina filozofija bavila upravo konkretnom raščlambom međuljudskih odnosa i zajednica, naglasio je Ivica Košak. Povijest filozofije je višestoljetni niz pokušaja da se uvijek nanovo razmotre jednostavna pitanja ljudskog života i društva. Jedno od njih je izraženo u zahtjevu da svaki čovjek ima neotuđivo pravo žudit za srećom, kako to stoji u predgovoru američke (USA) deklaracije o nezavisnosti: Life, Liberty and the pursuit of Happiness.
Učešće u filozofskoj raspravi ne podrazumijeva poznavanje filozofije. Članovi radne grupe u Zajednici pokazali su kako se filozofska rasprave može razviti u krugu običnih ljudi, onima koji nemaju posebno filozofsko obrazovanje i da je moguće diskutirati u javnosti, s okupljenima u opuštenoj, prijateljskoj atmosferi. Diskusija je bila zasnovana na konkretnim filozofskim metodama i govorilo se o idejama iz domena širokog ljudskog iskustva.
Naša sklonost je da uvijek nanovo gubimo sposobnost procjene o tome što je bitno, a što nije, naglasio je Košak. A periodično gubimo i perspektivu. Gubljenje perspektive se može lako dokazati na nekim osnovnim idejama kao što su hrabrost, pravda ili uspjeh. Primjena filozofije za prepoznavanje promjene perspektive usmjerena je suštinski na učvršćivanje ideja (vrijednosti) koje upravljanju našim životima.
Filozofiranje u grupi se pokazalo kao praktičan način upoznavanja sa filozofskim načinima razumijevanja i rješavanja problema ili rada na obogaćivanju sadržaja vlastitog života. koji pitanje odnosa filozofije i hrvatskog jezika u Hrvatskoj kulturnoj zajednici postavlja u širi kontekst pitanja odnosa filozofije i naroda, te njemu pripadnog jezika.
Postavilo se pitanje je li i kako je: moguć susret onog hrvatskog i filozofije, a to znači i kako je moguć hrvatski jezik kao jezik filozofije?
Predstavljeni rad: Hrvatska filozofija u XX upućuje na događaj osnutka hrvatskoga sveučilišta u 19. stoljeću, kada je filozofija u Hrvata, u okviru kršćansko-teologijske koncepcije sveučilišta, imala značajan položaj utoliko što je kroz Filozofski fakultet, odnosno sveučilišni studij filozofije na hrvatskom jeziku, bila shvaćena kao jedan od stupova duhovnoga obrazovanja, u svrhu dovršenja samouspostave i samoosvještenja hrvatske nacije. Oblikovanje hrvatskog jezika kao jezika filozofije pretpostavlja istinsku potrebu za filozofijom. Zbiljsko filozofiranje koje proizlazi iz te potrebe istom omogućuje istinsko duhovno rođenje-preporod i očuvanje naroda u njegovoj narodnosti, tj. rada u filozofskom kružoku kao načinu vraćanja filozofije njenoj prvobitnoj funkciji osiguravanju misaone hrane i ohrabrivanja ljudi da preispituju vlastite živote.
Sljedeći javni istup Hrvatske kulturne zajednice u Wiesbadenu bit će 23. travnja 2016. godine u povodu Svjetskog dana knjige i autorskih prava. Tribina će se održati u Wiesbadenu, Rheinstr. 79, s početkom u 17:00 sati. Urednica Hrvatskog glasa Berlin, gospođa Sonja Breljak tom će prilikom predstaviti knjigu Emila Cipara: Ono malo duše.