SUNCA I HLJEBA SVAKOME TREBA

tekst i foto album: Marija Kukić
Tako je to na majci Zemlji. Izmjenjuju se dani i noći, prolaze tjedni, mjeseci, izmjenjuju se godišnja doba.

I tako je dolepršala jesen. Šarena, maglovita, prohladna, ali bogata, prebogata. Bogata plodovima s njiva, iz vrtova, vinograda, voćnjaka, šuma…

Zlate se klipovi kukuruza, njišu plemeniti grozdovi na trsovima, žute se dozrele kruške, rumene se sočne jabuke, dunje boje zlata mirišu na ormaru. A vrijedne ruke težaka brižno i s puno  zahvalnosti skupljali su to blago. Jer to su plodovi odnjegovani ljudskom rukom, natopljeni  ljudskim znojem, plodovi u koje je utkana sva ljubav, briga i mar čovjekov.

Svega toga ne bi bilo  da nema Onoga koji svime upravlja, koji svime vlada pa tako i našim životima, koji je Gospodar neba i zemlje. Njegovu moć i veličinu opjevao je sv. Franjo Asiški  stihovima:

„…Hvaljen budi, Gospodine moj,

Po sestrici i majci nam Zemlji.

Ona nas hrani i nosi nam slatke plodove,

Cvijeće šareno i bilje donosi…“

( Pjesma bratu Suncu ili Pohvala stvorova )

Zato su učenici nižih razreda, učitelji i vjeroučitelji Osnovne škole Zdenka Turkovića, svećenici, roditelji i mnogi vjernici župe Rođenja BDM Kutjevo došli zahvaliti Bogu za dar kruha  kojega jedemo, ali i  za sve ostale plodove Zemlje.

Pred prepunom crkvom kutjevskom imalo se što čuti, vidjeti  i pokazati. Stolovi  obogaćeni najrazličitijim krušnim proizvodima, ali i mnogim plodovima što nam daruje plodno tlo slavonsko, izazivali su divljenje nazočnih. A sitni, nježni glasići učenički svojim su recitacijama  i molitvama ovaj dan učinili još svečanijim.

Kruhom i ostalim plodovima Zemlje počastili su sve one koji su se te nedjelje zatekli na misi. A bilo ih je!!! Crkva je bila puna kao rijetko kada. Župnik je vrlo nadahnuto  govorio o trsu, vinu i vinogradarima i podsjetio roditelje da nikada ne zaborave da su i oni vinogradari koji će oblikovati budućnost svojih trsova.

U svom svojem bogatstvu i obilju sjetili su se i onih koji žive tamo negdje daleko od nas, od naših očiju, a vrlo često i od naših srdaca. Sjetili su se onih koji žive u bijedi i neimaštini, kojima je korica kruha prava poslastica i često su željni mrvica s tuđega stola.

A „Sunca i hljeba svakome treba“, kaže narodna izreka.

Prikupljeni  dobrovoljni  novčani prilozi uputit će se potrebitima. Možda će ova mala kap dobrote donijeti osmijeh na nečije tužno dječje lice, ublažiti skrivenu tugu u nečijem nevinom srcu, zapaliti iskru radosti u nečijim uplakanim okicama!

Jer „Kad ima kruha tada je i tuga lakša.“ ( Migeul de Cervantes )

I mi  danas ( ali ne samo danas ) budimo takvi da drugi s divljenjem i poštovanjem mogu o nama govoriti: „Dobar kao kruh.“