Kod posljednjeg počivališta (i) našeg Emila Cipara, u ime Hrvatskog glasa Berlin bila je naša suradnica iz Kutjeva
tekst i foto: Marija Kukić
Već pomalo umorna i iscrpljena nakon četvrtog školskog sata, krenula sam iz Kutjeva put Bartolovaca, sela nedaleko Slavonskog Broda, mjesta posljednjeg počivališta našeg Emila. Sa mnom je išla i moja školska kolegica i prijateljica Ljiljana praveći mi društvo na putu do Bartolovaca i nazad.
Došla sam malo prerano. Tek se počela okupljati obitelj i rodbina. Možda je i dobro što sam poranila jer sam tako imala priliku pružiti ruku i izraziti sućut najprije Emilovoj sestri Emiliji i njenim trima prelijepim kćerkama. Potom se pred kapelicom pojavila Emilova uža obitelj, supruga Biserka te sinovi Krešo i Kruno. Naravno, i njima sam izrazila sućut. Srela sam i gospodina Željka Muževića s portala SB plus. Napominjem da nikoga od ovih ljudi nisam poznavala. Jedino je Emil bio onaj kojega sam imala sreću i čast upoznati.
Prije početka obreda prostorom oko kapelice razlijegali su se sjetni, tihi, nježni zvuci glazbe. Za vrijeme obreda čuo se pokoji jecaj i vidjela pokoja izdajnička suza na licima obitelji.
Bilo je dostojanstveno, onako kakvim životom je Emil živio. Ukopan je pored svojih roditelja u blizini svoje obiteljske kuće. Nakon zadnjih svećenikovih riječi, opet su se začuli nježni zvuci glazbe.
Poslije svega slijedila je misa zadušnica. Ostala sam na njoj jer sam smatrala da na taj način mogu najbolje pomoći Emilu i njegovoj duši.
Nadam se, da ću nekada, kada budem putovala u Slavonski Brod navratiti do Emilovog groba, pozdraviti se s njim i zapaliti svijeću za mir i pokoj njegove duše. Na svježem Emilovom grobu među inim vijencima nalaze se i Sonjin vijenac te vijenac HGB.
Emile, spavaj, spavaj, snivaj u miru oslobođen svih ovozemaljskih briga i problema!
I laka ti bila gruda slavonskog tla kojega si toliko volio!
Veliki ljudi odlaze tiho i skromno. I ovaj naš do
dna duše slavonac tako ode. Dugo ćemo se sje
ćati njegovih brojnih napisa i slika koje je posvetio svojoj dragoj Slavoniji. Neka ga ona vječno čuva
u svojim njedrima…Marija vama hvala na ispraćaju
i ovom članku u ime svih njegovih štovatelja.
Mnogo mi je žao Emile da te i ja nisam ispratila, ali još jednom ti hvala za sve tvoje dobre riječi i želje.
Bio si svima koji su ti se obraćali veliki prijatelj, bez obzira da li si znao ili ne, sve te ljude.
Prijatelju, počivaj. Počivaj u miru.
I sam sam mislio kao bi išao na Emilov pogrebni ispračaj,i tako sam si predomislio.
Ipak je to daljina,sa Emilom se nisam toliko poznavao osim više puta kroz dopis preko potala HGB.
Ostat će mi u sjećanju onakav kakav je u stvari i bio,mali skroman čovjek a duša bogata..
Takav kakvoga sam jednom u životu susreo i doživio u Požegi
Emile počivaj u zemlji slavonskoj, tvojih želja i snova..
Točno je, cijenjena gospođo Kopić, da se i vaš vijenac nalazio na Emilovom grobu. Bio je tik uz Sonjin i ako pomno pogledate posljednju, donju fotografiju, vidjet ćete da se na ljubičastoj traci to može iščitati ( ako fotografiju povećate ).
Srdačan pozdrav Vama osobno i neka ne zamjere svi oni kojih se nisam spomenula. Nikoga od nazočnih nisam poznavala. Ali, bila sam vrlo ponosna i duboko ganuta što sam mogla ispratiti Emila na njegovo posljednje ovozemno putovanje.
Na Emilovom posljednjem počivalištu nalazi se i vjenac sa posljednim pozdravom od Brođana iz Berlina koji su bili vezani za Emila i njegova smrt jako nas je pogodila i ako smo znali da je bio teško bolestan.
Dragi Emile neka ti je laka slavonska zemlja u koju si se ponovo vratio.
Liza Kopić