Duboko i bolno me je dodirnula ta vijest, o smrti Emilovoj, slomilo se nešto u meni, javio se onaj bol kao kada izgubiš nešto vrijedno, nešto što ne možeš ponovo naći
Drago Oršić
Ni samome mi ne ide baš najbolje, što se zdravlja tiče, pa moji pogledi često, u ovo jesenje jutro, sa strahom šaraju tmurnim nebom, jer svaka promjena vremenskih prilika neugodno biva popraćena posebnim bolom na operiranoj kičmi koji je jako teško opisati.
Vraćam se iz dnevnog boravka, gdje promatrah nebo i palim kompjuter. Kao i gotovo svako jutro, prelistavam dnevne novine, mahom Večernji, pa sbplus, hr glas berlin i druge vezane uz domovinu i hrvatske vijesti, zanima me što je novoga.
No, već kod sbplusa, knedla u grlu. Čitam u nevjerici “Umro je Emil”. Pogled mi je zakovan za ekran.
Pa, još neki dan razgovarah sa Sonjom, preko interneta o njemu. Doduše, ona mi je već tada dala do znanja da je stanje krajne ozbiljno, no nisam to htio priznati sam sebi. Uvjeravao sam se da će Emil i ovu bitku dobiti. Prevario sam se. Moj prijatelj je izgubio.
Duboko i bolno me je dodirnula ta vijest, slomilo se nešto u meni, javio se onaj bol kao kada izgubiš nešto vrijedno, nešto što ne možeš ponovo naći.
Nismo Emil i ja bili nerazdvojni prijatelji, oni koji dijele dobro i zlo, no bili smo prijatelji. Zbližili smo se u Tehničkoj školi, pa proveli divne dane u Brigadi, poslije potresa u Brodu i završili u istoj generaciji školu. Onda je nastupila pauza.
Dugo se nismo vidjeli dok ga ne pronađoh u internetu, na Hrvatskom glasu Berlin.
Javih mu se i poslah mu jednu izblijedjelu sliku iz brigadirskih dana. Po njegovu nagovoru napisah i nekoliko priča iz života za Portal, pa onda se i susretosmo u Brodu.
Bilo je uživanje ćaskati uz kavicu na korzu sa Emilom, imali smo puno toga za ispričati jedan drugome.
Poslije, u razmišljanju …bilo mi je posebno drago da sam Emila našao onakvog kakvim sam ga upamtio još iz prijašnjih dana.
Bio je inače blag karakter, ali nepokolebljiv u svojim stavovima. Znao je prihvatiti savjet, ali i braniti teze o kojima je imao drugačije mišljenje.
Brzo bi prozreo neistine ali nije odmah burno reagirao na njih. Znao je pričekati, jer znao je da istina mora kada tada izaći na vidjelo. Njegova upornost, idealizam i britkost njegovih crtica koje je pisao nadam se ostaviti će traga u medijima
Kao ono zadnje i točka na i, pogodila me vijest o datumu i smrti dragoga mi prijatelja Emila, jer umro je točno u vrijeme kada sam se ja rodio – 10.10. u 22 sata i deset minuta.
Laka ti bila zemlja Prijatelju!
Upravo su mi prosle misli kroz glavu da nije sve isto kako Emila nema, nisam ga poznavala ali mi se svidao njegov nacin i stil pisanja,hvala gos.Dragi sto je podijelio sa nama svoje uspomene na dragog mu prijatelja i neobicnu koincidenciju.