Već danima prije spremala sam iznenađenje za njih. Osim poklončića i sladoleda, pokazati ću djeci tkalački stan – razboj, star 200 godina.
Jučer smo ga, Katica, Marica i ja slagale cijeli dan. Naime, to je jako težak posao, opremiti tkalački stan.
I nije još gotov, treba navoditi osnovu i početi tkati, ili prebirati.
Kako sam ja prvog zanata, tkalja, bio mi je to veliki izazov, jer ja sam učila na električnim tkalačkim stanovima, ali ovo je nešto sasvim drugačije, i teže.
I vratili se mi u staro vrijeme, koje je, što se tiče tkanja, itekako zahtjevno i teško.
Onda sam se ja predstavila. I potom su crtali, dijelove naše narodne stružečke nošnje …to je bila želja njihove učiteljice.
Ona je izrazila i želju, da dođem u školu i da oni nauče vesti narodni vez. Također je učiteljica imala želju, da djeca uče nekadašnje dječje igre, koje su se tada igrale u selu, jer kako je rekla, mi moramo održavati naše običaje i tradiciju, da to ne izumre.
Bilo je tu i dosta šale i smjeha, kada je učiteljica otišla.
Hvala im na posjeti. Doći će dogodine, u isto vrijeme, obećali su.