HKM Berlin u diskusiji s Berlinskom Biskupijom ujedinila strane misije
Autorice uvoda i sugovornice razgovora: Suzana Smolković i Anica Krstanović
foto: Sonja Breljak
Berlin/ Katolička Crkva u zapadnoj Europi prolazi kroz razdoblje velikih demografskih, društvenih i kulturoloških promjena. S toga se u Biskupiji Berlin, kao i u većini drugih njemačkih biskupija, ulažu veliki napori u pronalaženju novih oblika pastoralnog djelovanja u župnim zajednicama.
U tom kontekstu je u prosincu 2012. Kardinal Rainer Maria Woelki pokrenuo projekt „Pastorale Neugestaltung – Wo Glauben Raum gewinnt” (“Dati vjeri prostora”) sa ciljem jačanja vjere u Biskupiji.
Predviđa se ujedinjenje crkvenih organizacija (župa, katoličkih škola, vrtića, bolnica, Caritasa i sličnih) u 30 velikih pastoralnih prostora (Pastorale Räume). Proces je trenutno u tijeku, odluke o novoj strukturi donijeti će se do 2016., a završetak preuređenja predviđen je za kraj 2020. godine.
U studenom 2013. su Kardinal i njegov vodeći tim pozvali na uobičajen godišnji sastanak svih stranih misija, koje reprezentiraju 1/3 katolika u berlinskoj Biskupiji. Glavni cilj sastanka bio je izvjestiti sve zastupnike o statusu te daljnjim koracima u tom procesu. Biskupija je naglasila, da još nema izrađene vizije i strategiju implementacije misija u taj novi koncept. S toga je Kardinal na sastanku pozvao sve strane misije da se aktivno uključe u proces i da povećaju angažman na biskupijskoj razini. Istaknuo je, da zeli, da svoju pastoralnu snagu, po kojoj se strane misije isticu, stave Biskupiji na raspolaganje.
U siječnju 2014. su se Anica Krstanović i Suzana Smolković u dogovoru sa župnikom fra Petrom Čirkom kao zastupnice HKM Berlin aktivno uključile u izradu koncepta za strane misije. Preuzele su inicijativu i pozvale sve strane misije na prvi radni sastanak u prostorije hrvatske katoličke misije, s ciljem ujedinjenja i jačanja stranih misija u tom procesu. Interes i odaziv kod misija bio je nasuprotiv procjene Biskupije jako velik, pošto je kod misija vladala velika neizvjesnost o budućnosti.
U siječnju 2014. je voditelj kategorijalnog dušobrižništva, koji je istodobno zadužen za strane misije, u biskupijskom časopisu “Informationen” predstavio svoj “koncept integracije stranih misija u njemačke zajednice u sedam koraka”. Po njemu bi se svaka misija trebala uključiti u onu pastoralnu jedinicu, gdje joj je sjedište odnosno gdje se održavaju redovno mise. Konkretno bi to za HKM Berlin značila organizacijska integracija u tri različite pastoralne jedinice na mjestu održavanja misa, koje bi vodio po jedan njemački svećenik. Samim time bi sve strane misije izgubile svoju samostalnost.
Na osnovi toga koncepta su fra Petar, Suzana i Anica u prvom koraku detaljno analizirali dugogodišnji rad misije i definirali moguću ulogu HKM Berlin u tom pastoralnom konceptu. Svoju poziciju i koncept sastavili su u prezentaciju. Detaljno su prikazane organizacija i sve vjerske i društvene aktivnosti HKM Berlin. Iz toga, među ostalom sazrela je spoznaja, da HKM Berlin na razini biskupijskih aktivnosti već dugi niz godina živi upravo ono što Biskupija traži od misija, tako da je njen dosadašnji doprinos u vjerskom životu Biskupije već jako velik. Nadalje se u prezentaciji citira znanstveno dakazana povezanost vjere i kulture te važnosti identiteta za očuvanje vjere. Iz toga rezultira spoznaja, da zamišljeno dijeljenje misije na tri dijela, u tri različite pastoralne jedinice, pod njemačkim vodstvom razbija pastoralnu snagu misije. Tako da time ne pridonosi ni biskupiji pri cilju jačanja vjere, a kamoli misiji. Prikazano je da nema smisla da naša misija bude ovisna o njemačkim voditeljima pastoralnih jedinica, a pogotovo ne o tri voditelja.
U veljači 2014. su fra Petar, Suzana i Anica tu prezentraciju predstavili na sastanku Sachausschuss-a za migraciju i integraciju Diözesanrata, tijelu u Biskupiji koje je zaduženo za pitanja vezana uz strane misije, strance i integraciju. U nastaloj diskusiji se najkontroverznije ispitivao razlog potrebe održavanja misa na hrvatskome jeziku za strance koji djelomično žive već desetlječa u Berlinu i za mlade koji se većim djelom bolje služe njemačkim od hrvatskog jezika. Iznenađenje, da članovi Sachausschussa nisu uopče upučeni u aktualne znanstvene spoznaje o povezanosti kuture i vjere, bilo je jako veliko.
Dobivši mandat od fra Petra Anica i Suzana su i dalje službeno zastupale hrvatsku misiju na još nekoliko sastanaka gremija Biskupije. Iskustva su bila slična.
U ožujku 2014. su na drugom radnom sastanku stranih misija podijelile ta stečena iskustva. Također su se diskutirale “opasnosti i šanse“ za misije u pastoralnom preuređenju. Prezentacija HKM Berlin se svim misijama predstavila i prijedlog, da svaka misija na isti način u prvom koraku analizira i odredi svoju trenutnu poziciju te predstavi svoj dosadašnji i budući doprinos u Biskupiji, je prihvaćena sa velikom zahvalnošću. Anica je za tu svrhu izradila standardizirani upitnik za sve misije, kako bi se podaci lakše mogli prikupiti i ocjeniti. Svim misijama se ponudila izrada prezentacije od tih podataka na primjeru prezentacije hrvatske katoličke misije. Cilj svega bio je prezentirati sve misije na profesionalan način.
U lipnju 2014. su na sastanku sa čelnim predstavnicima Biskupije slijedeći rezultati te analize predstavljeni u prezentaciji od 80 stranica
– U radnoj grupi zastupljene misije su mišljenja, da bi najveći doprinos za jačanje crkvenog života u Biskupiji mogle dati kroz ujedinjenje u jednu pastoralnu (transverzalnu) jedinici te organizacijskpm povezanošću direktno pod Biskupijom – znači kao do sada, a ne kao što je predviđeno, pod vodstvom pojedine pastoralne jedinici u kojoj se nalazi sjedište misije.
– Nadalje, mišljena su da ciljani angažman u različitim projektima na biskupijskoj razini također može učinkovitije ojačati crkveni život, u usporedbi sa angažmanom u jednoj jedinici.
– Misije se ne mogu staviti na istu razinu sa teritorijalnim župama, jer su članovi misija razasuti po cijelom Berlinu, a misije imaju i drugo poslanje nego teritorijalne župe.
Kroz stečeno iskustvo i znanje o toj temi, te vrlo intenzivnu suradnju sa stranim misijama i biskupijom Anica i Suzana su i dalje spremne zastupati interese misije, naravno i ostalih misija koje djelomično nemaju ni jezične, niti metodične kompetencije. Sa odlaskom kardinala Woelki-a čeka se novo vodstvo biskupije, predpostavlja se da će se proces preuređenja nastaviti u pravcu koji je započeo kardinal Woelki.
Detaljni razgovor o novom pastoralnog konceptu te iskustvima u biskupiji s Anicom Krstanović i Suzanom Smolković, preuzet sa stranice HKM Berlin.
Zašto ste se odlučile na pozivanje stranih misija u radnu grupu?
Kardinal je u studenom 2013. pozvao misije na aktivno uključivanje u proces na razini njemačkih teritorijalnih župa. No, način na koji bi to trebalo učiniti, ostao je nedefiniran. Učinilo nam se, kako osim obećanja “da će se sa svim misijama posebno razgovarati” i cilja “njihovog zbližavanja sa teritorijalnim njemačkim župama odnosno njihovog spajanja u pastoralne jedinice” nije postojala konkretna ideja. Velika je vjerojatnost kako bi se najveći dio misija, posebno one male, trebale „stopiti“ sa njemačkim zajednicama. Tim korakom misije bi postepeno gubile svoj identitet, samim time i svoje vjernike, te bi krenule putem izumiranja, a to po našem mišljenju nikako nebi vodilo putu jačanja crkvenog života u Biskupiji. Nismo željele biti samo promatračice i prepustiti drugima sudbinu naših misija, te smo smatrale, da je trebalo konkretno definirati ulogu misija u tom procesu. Znale smo, da će ujedinjene misije biti snažnije, jer one po službenim brojkama ipak sačinjavaju 1/3 katolika u Biskupiji. Cilj nam je bila izrada jednog zajedničkog koncepta, pomoću kojeg bi interesi misija bili jače zastupljeni u samom procesu.
Kraj toga, najveća motivacija za pozivanje radne grupe, bio je naravno cilj sačuvanja naše hrvatske katoličke misije u Berlinu. Odrasle smo u HKM Berlin, gdje nam je trudom i svjedočenjem naših fratara, časnih sestara i roditelja kao djeci usađen zanos za vjeru i pripadnost hrvatskom narodu. Naša misija je odigrala važnu ulogu u očuvanju našeg identiteta. Mislimo da je jako važno da se našoj djeci i budućim generacijama to osigura i sačuva.
Recite nam nešto o početcima radne grupe?
Na prvi sastanak smo pored svih misija pozvale i voditelja kategorijalnog dušobrižništva, koji je istodobno zadužen za strane misije u Biskupiji. Nasuprot njegovoj primjedbi, da ne računamo na veliki odaziv, bilo je nazočno 25 zastupnika iz misija – voditelja i aktivnih laika, koji su prihvatili naš prijedlog da se ujedinimo i zajednički “pregovaramo” sa Biskupijom. U toj radnoj grupi je redovito aktivno sudjelovalo deset najvećih stranih misija – hrvatska, poljska, talijanska, španjolsko govorna, portugalsko govorna, englesko govorna, francusko govorna, vijetnamska, koreanska te nekoliko manjih misija kao maronitska i slovenska. Tako da radna grupa zastupa sveukupno otprilike 80.000 vjernika, što nije malen broj. Osnovu prvih razmatranja činio je koncept koji je proizašao iz naše detaljne analize HKM Berlin, kojeg smo prezentirale u Biskupiji.
Što je sadržaj analize HKM Berlin?
U veljači smo fra Petar i nas dvije bili pozvani na sastanak Sachausschuss-a za migraciju i integraciju Diözesanrata, tijela u Biskupiji koje je zaduženo za pitanja vezana uz strane misije, strance i integraciju.
U pripremi za taj sastanak dobro smo proučili pismeni “koncept” odgovornog za strane misije, gdje je po prvi puta u ime Biskupije stavljeno na papir što biskupija “zamišlja” za strane misije. Opisano je sedam koraka integracije stranih misija u pastoralne jedinice odnosno njemačke zajednice. Po tome bi se svaka misija trebala uključiti u pastoralnu jedinicu, gdje joj je sjedište odnosno gdje se održavaju redovno mise. Za HKM bi to značilo integracija ne samo u živote triju pastoralnih jedinica (jer se na tri različita mjesta održavaju svete mise), nego i organizacijska integracija u tri pastoralne jedinice (koje vodi po jedan svećenik), a samim time i gubljenje samostalnosti.
Taj dokument bio je osnova za predstavljanje naših zamisli o ulozi HKM Berlin u novom pastoralnom konceptu.
U prezentaciji smo prikazale organizaciju te vjerske i društvene aktivnosti HKM Berlin. Rezultat svega, među ostalom je spoznaja, da je njen dosadašnji doprinos u vjerskom životu Biskupije velik. Također smo jasno dali do znanja, da HKM Berlin već dugi niz godina živi upravo ono što Biskupija traži od misija na razini biskupijskih aktivnosti. Nadalje, ukazale smo kako zamišljeno dijeljenje misije na tri dijela, u tri različite pastoralne jedinice, razbija pastoralnu snagu misije, koju ju Kardinal uvijek istaknuo. Time ne pridonosi ni biskupiji pri cilju jačanja vjere, a kamoli misiji. Prikazali smo da nema smisla da naša misija bude ovisna o voditelju pastoralnih jedinica, a pogotovo ne o tri voditelja.
Kakav vam je bio dojam, kakve su bile reakcije članova Sachausschussa?
Jedno od pitanja bilo je: „Zašto naša djeca moraju moliti na hrvatskom jeziku?“
Bili smo jako iznenađeni, da članovi Sachausschussa nisu uopće upučeni u aktualne znanstvene spoznaje o povezanosti kuture i vjere. S druge strane nam je taj sastanak još povećao motivaciju za “borbu” za daljnji “opstanka” misije. Dobivši mandat od fra Petra predstavljale smo službeno HKM na još nekoliko sastanaka u Biskupiji. Iskustva su bila slična.
Vratimo se na radne sastanke stranih misija.
Naš koncept za HKM smo ponudile svim u radnoj grupi aktivnim misijama te smo podijelile s njima naše, do tada na razini Biskupije stečeno iskustvo. Također smo diskutirale o “opasnostima” za misije u pastoralnom preuređenju.
Pripremile smo upitnik za sve misije, kako bi svaka misija mogla najprije odrediti trenutnu poziciju te staviti svoj dosadašnji i budući doprinos u Biskupiji na papir. Bile smo iznenađene raznolikoscu misija, iako u srži sve one imaju isto poslanje. Poljaci su nama najsličniji; s njima sačinjavamo preko 50.000 vjernika.
Spomenule ste aktivnosti misije na razini Biskupije, koje su to? Kako stoji HKM Berlin u usporedbi s drugim misijama u aktivnostima na razini biskupije?
HKM Berlin je najaktivnija misija na razini Biskupije, evo nekoliko primjera:
- Organizacija Internacionalne krunice za djecu, već od 2004., koja okuplja svake godine oko 400 djece iz cijele Biskupije
- Pjevanje Zbora mladih na različitim Biskupijskim događajima: Nightfever (klanjanje za mlade), Dekanatsjugendmesse, misa za strane diplomate u katedrali, predprogram mise sa Papom Benediktom XVI., susret Taize, Gemeindefest St. Ludwig i puno drugih prilika.
Nastupi su jako zapaženi u Biskupiji, posebno kroz živahnost i autentičnost mladih, koji pokazuju da je Crkva u Berlinu “mlada”, baš kao što je i više puta rekao Kardinal.
- Iniciranje moljenja krunice na različitim jezicima u katoličkim školama
- Dva člana HKM Berlin su u upravnom odboru Weltjugendtag Berlin, na koji je dovedeno 500 mladih iz svih stranih misija (samo iz naše misije bilo je 220 mladih)
- Članstvo u još dvije radne grupe na biskupijskoj razini
Već godinama naša misija radi ono što Biskupija traži od stranih misija u novom pastoralnom konceptu. Ona sudjeluje, ali i organizira i inicira različite aktivnosti te projekte na biskupijskoj razini. Može se reći, da smo odavno počeli prenositi i ulagati “naše” u Biskupiju, praviti “most”, kako i kardinal očekuje od misija. Smatramo da smo na dobrom putu i da trebamo nastavit tim istim putem. Ali, kao što je fra Petar u svim razgovorima sa nama naglasio, misija u tome može i dalje biti uspješna, samo ako ostane samostalna i obavezno organizacijski direktno pri Biskupiji. Ta spoznaja dolazi iz njegovog 10-godišnjeg iskustva istovremenog vodstva Hrvatske katoličke misije i njemačke župne zajednice. Sve druge misije su manje aktivne na razini biskupije.
Spomenule ste kako 1/3 vjernika u Biskupiji sačinjavaju strane misije. Recite nam nešto pobliže o tome.
U tih 80.000 vjernika koji se broje u strane misije spadaju samo oni koji imaju strano državljanstvo, u našem slučaju, hrvatsko. To vrijedi i za sve ostale strane misije. Svi oni koji imaju njemačko, dvojno ili državljanstvo BiH ne broje se u broj vjernika HKM Berlin. Aktualni broj pripadnika HKM Berlin je po biskupijskoj statistici 9.500.
Dok po popisu statističkog njemačkog ureda u Berlinu živi 23.000 osoba sa “Migrationshintergrund” Hrvat. U tu brojku se zbrajaju bivši državljani RH i BiH (Hrvati). Kad uzmemo u obzir, da po zadnjem popisu stanovništva RH iz 2011. ima 87% katolika, može se reći da u Berlinu ima oko 20.000 Hrvata katolika (87% od 23.000), neovisno koje aktualnu državljanstvo trenutno posjeduju. Potrebno je o tim brojkama razgovarati sa Biskupijom, pšsto se po službenim brojkama dodjeljuju prostor i novčana sredstva.
Koje ste zajedničke rezultate radne grupe prezentirali biskupiji?
Rezultati su predstavljeni u prezentaciji (80 stranica) na sastanku sa čelnim predstavnicima Biskupije. Stekle smo dojam, kako su ljudi iz Biskupije polako počeli shvaćati da osim o “njihovom” zamišljenom treba i o drugim, o našim konceptima za misije u novom pastoralnom procesu razmišljati. Bili su iznenađeni profesionalnošću načina prezentacije. Također su nam izvori iz Biskupije dali nam do znanja, da je ta prezentacija trenutno “najtraženija” u Biskupiji.
– U radnoj grupi zastupljene misije su misljenja, da bi najveci doprinos za jačanje crkvenog života u Biskupiji mogle dati kroz ujedinjenje u jednoj pastoralnoj (transverzalnoj) jedinici te organizacijskpm povezanosu direktno pod Biskupijom – znaci kao do sada, a ne kao što je predviđeno, pod vodstvom pojedine pastoralne jedinici u kojoj se nalazi sjedište misije.
– Nadalje, mišljena su da ciljani angažman u različitim projektima na biskupijskoj razini također može učinkovitije ojačati crkveni život, u usporedbi sa angažmanom u jednoj jedinici.
– Misije se ne mogu staviti na istu razinu sa teritorijalnim župama, jer su članovi misija razasuti po cijelom Berlinu, a misije imaju i drugo poslanje nego teritorijalne župe.
Iznenađujuće je kako su se strane misije angažirale u radu. Zbližili smo se kao jedna obitelj, kao jedna velika zajednica. Izuzetna nam je čast bila dobiti veliko povjerenje ostalih misija. Dirnula nas je njihova zahvalnost i kao što je jednom jedan svećenik rekao : „Vratile ste dostojanstvo misijama i dale im krila!”
Vidjele smo, koje plodove donosi i što prouzrokuje kad se čovjek angažira od srca te isto to poveže sa ulaganjem svojih talenata i radnog iskustva, posebno metodičnog pristupa. Stvari se jednostavno počinju mijenjati! Involvirane smo potaknule na alternativne načine razmišljanja te preispitivanje svojih stavova i zamisli.
Biskupije su navikle na prvu generaciju stranaca, koji su sve bez preispitivanja prihvaćali, vođeni tezom „Mi smo gosti ovdje, trebamo biti zahvalni”, koji su bili manje “vidljivi” na razini Biskupije ili u životu same Biskupije. Druga generacija treba, a i nastupa drugačije, barem kod nas u Berlinu. Neupitno je da trebamo dati svoj doprinos u Biskupiji, ali imamo i što reći, tražiti, i trebamo to učiniti na dobrobit sveopće Crkve. Nismo “gosti” nego DIO katoličke Crvke, u kojoj nema “važnije” nacije od druge, u koju se ne trebamo “integrirati” nego smo “integrirani” kroz sakramenat krštenja. Ne treba se bojati, nego biti hrabar i pouzdati se u Božju providnost. U jednom vatikanskom dokumentu navodi se kako u Božjem planu i “migracija” u neku drugu zemlju, ima također svoj dublji smisao i svoje “poslanje”. To znači, da se trebamo samo staviti na “raspolaganje tom poslanju”.
Koja je budućnost hrvatskih katoličkih misija po vašem mišljenju i iskustvu?
Čule smo za citat hrvatskog svećenika iz jedne njemačke biskupije u kojoj je uz veliki napor, provedeno pastoralno preuređenje. Svećenik je rekao, kako preuređenje nije bilo potrebno te će se taj problem misija riješit sam po sebi: “Pustite nas (misije) da prirodnom smrću umremo!” – To nas je šokiralo, to se ne smije dogoditi.
Misije imaju budućnost, samo ako se svi involvirani “probude” – svećenici, a i laici, ulažući sve svoje talente za dobrobit vjere i naroda. U lipnju ove godine održan je 1. Hrvatski iseljenički kongres, na kojem se međuostalom, govorilo o važnoj ulozi Hrvatskih katoličkih misija, koju su odigrale u hrvatskoj dijaspori. Kongres je završio rezolucijom u kojoj se među ostalom kaže, kako je potrebno izraditi “poseban program pomoći misijama”, i mi se slažemo u potpunosti sa tim.
“Svima je poznato kako hrvatske katoličke misije u hrvatskom iseljeništvu ne djeluju u optimalnim uvjetima. Ograničenja su različite naravi: financijska, organizacijska, tehnička, a uočava se i nedostatak sposobna osoblja. Budući da je uloga hrvatskih katoličkih misija u oblikovanju valjanih uvjeta života hrvatskog iseljeništva nezaobilazna, potrebno je izraditi poseban program pomoći tim misijama.” (Rezolucija Hrvatskog Iseljeničkog kongresa, 26.6.2014, Zagreb)
Potrebno je izraditi poseban pastoralni program, ali i program očuvanja hrvatskog identiteta za misije, da bi hrvatske katoličke misije mogle opstati, i da bi se vjera i dalje mogla prenositi te očuvati hrvatski identitet. Toga programa bi se svi misionari u misijama trebali pridržati, odnosno biti osposobljeni za njega. Na taj način bi rad i život u misijama bio manje “ovisan” o iskustvu, znanju i sposobnosti pastoralnog osoblja u misijama i olakšao bi rad pastoralnom osoblju. Također bi davao smjernice za rad sa različitim grupacijama (djeca, mladi, obitelji, stariji i drugi). Dijelove bi sigurno mogli preuzeti i laici koji imaju različita stručna iskustva. Sadržaji već postoje u Domovini, samo ih se treba prilagoditi misijama.
Osim pastoralnog programa potrebno je i izraditi “program” očuvanja Hrvatskog identiteta, pogotovo u Njemačkoj, jer smatramo kako se kod nekih identitet već polako gubi. Važno je to i za očuvanje vjere, jer kultura i jezik su usko povezani sa vjerom. To ima veliko značenje, ne samo za Crkvu u Hrvata, nego i za katoličku Crkvu i ovdje u Njemačkoj. “Wer seine eigenen kulturellen Werte geringschätzt, wird kaum von anderen Respekt dafür erhalten”, izjavio je nedavno predsjednik Gauck. Važno je podsvijestiti se toga.
Važno je, da u izrađivanju tih programa sudjeluju i angažirani laici iz dijaspore, o kojima se i radi, koji imaju određena iskustva, ne samo u radu u misijama, nego i stručna iskustva. Takve ljude treba identificirati.
Mislimo da u HKM Berlin imamo dobar primjer senzibiliziranosti na tu temu, dobar početak i osnovu. U svakom slučaju dobar primjer rada i dogovora svećenika i laika, koji još treba intenzivirati i profesionalizirati.
Misije trebaju dati i svoj doprinos u mjesnim biskupijama (više od sudjelovanja na tijelovskoj procesiji), no moraju biti očuvane i zaštićene kao jedna cjelina! Samo tada, imaju i mogu očuvati pastoralnu snagu. Naše iskustvo pokazuje, kako se treba angažirati i u razgovoru sa Biskupijom, jer su zaduženi za misije u Biskupiji često ljudi, koji nemaju “dovoljno” znanja i iskustva. Treba se boriti!
I još nešto nam leži na srcu: Domovinska crkva ne smije NIKADA dopustiti, da nestane hrvatskih svećenika u misijama, pogotovo u većim sredinama. Domovinska crkva je odigrala važnu ulogu u dijaspori od samih početaka.Tu ulogu Domovinska crkva treba pojačati, ne samo šaljući svećenike u misije, nego nudeći sve “blago” Crkve u Hrvata dijaspori u određenim programima, te puno kvalitetnijoj podršci pastoralnog rada u misijama.
Kako prenijeti vjeru na mlađe generaciji te očuvati hrvatski identitet u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj?
Interesantno je zapažanje župnika fra Petra, koji kaže kako broj krizmanika iz godine u godinu raste, iako broj prvopričesnika pada, zbog toga što mladi traže svoj identitet. Baš to im misija treba ponuditi na kvalitetan i raznolik način – tako da ih zadrzimo, ne samo u misiji, nego i u Crkvi i narodu. Misije trebaju shvatiti kako živimo u vremenu u kojem se moramo “boriti” za mlade, na različite i nove inovativne načine. S toga je važno pogotovo mladima ponuditi ponuditi kvalitetan program.
Tako bi se mogao u misijama preuzeti program animatora iz Hrvatske. U pastoralu mladih u Hrvatskoj postoji velik broj koncepta za rad s mladima, stoji nam na raspolaganju; treba samo dobro zasukati rukave i prenijeti to iz Domovinske crkve u naše misije, posto Nijemci imaju drugačiji pristup mladima, a samim time i drugačije teme što se tiče pastorala mladih. Čak bi rekle, da Njemci imaju drugačiju viziju odnosno da vizije za “velike stvari” skoro više i nemaju.
Smatramo da su primjerice u Domovini odrzani susreti mladih jedna izvrsna inicijativa. Nažalost se do sada jako malo misija potrudilo odvesti svoje mlade na te susrete u Hrvatsku. Za spoznaju važnosti takvih susreta nam nisu potrebni detaljno izrađeni koncepti budućnosti misija, već volja i trud.
Zbog toga se već nakon putovanja nasih mladih na SHKM 2012. godine u Sisak probudila želja organiziranja jednog susreta mladih Hrvata katolika iz Njemačke u Berlinu. Na taj način bi veliki broj mladih mogao doživjeti žar i zanos susreta, kao onih u Domovini. Važni su po našem mišljenju i susreti mladih između misija, gdje bi se mladi mogli upoznati i zajednički doživjeti vjeru.
Ali u svemu tome misije nisu turističke agencije, nego trebaju nuditi “više” – jako bitne su pastoralne pripreme za takve susrete, dati im mogućnost da upoznaju različite aspekte naše vjere i Crkve. Tako su nasi mladi prošli zahtjevan program priprema za SHKM 2014. Izjava mladog Zagrepčanina, koji je 2014. cijelo vrijeme na SHKM u Dubrovniku pratio naših 55 mladih “da iako su (mladi iz Berlina) možda fizički udaljeniji od Domovine, ona im (mladima) je u srcu mnogo bliže, nego ljudima koji žive u njoj. Mladi iz Berlina su jako dobro svjesni koje vrijednosti u ovo doba im trebaju biti na prvome mjestu te smatram kako svojim ponašanjem i djelovanjem mogu biti primjer drugima” potvrđuje da smo u HKM Berlin na pravom putu u radu sa mladima.
Kakav vam je plan za budućnost?
Što se tiče procesa restruktuacije naše Biskupije čekamo odgovor Biskupije na naše prijedloge iz lipnja 2014., koji za sada nikako ne odgovaraju njihovom konceptu, čega smo i svjesne. Smatramo kako nas čekaju kontroverzne diskusije, pošto su naši prijedlozi potkovani argumentima, koji se baziraju na znanstvenim istraživanjima i koji se neće moći jednostavno pobiti.
Sa odlaskom kardinala Woelki-a se čeka novo vodstvo biskupije, predpostavlja se da će se proces preuređenja nastaviti u pravcu koji je započeo kardinal Woelki. Uvjerene smo, da će taj dijalog trajati još barem do kraja 2015. Kroz stečeno iskustvo i znanje o toj temi, te vrlo intenzivnu suradnju sa stranim misijama i biskupijom i dalje smo spremne zastupati interese misije, i naravno i ostalih misija koje djelomično nemaju ni jezične, niti metodične kompetencije.
Što se rada u našoj misiji tiče, smatramo da radu sa najmlađima, roditeljima, obiteljima treba posvetiti veliku pažnju. A što se mladih tiče, važno nam je ostvarenje “Susreta hrvatske katoličke mladeži iz Njemačke” u Berlinu, kakvog mi zamišljamo baziranog na našim iskustvima iz Domovine i naše misije.
Nekada nije lako sve to ostvariti u današnje vrijeme, ali svi zajedno – svećenici i laici, možemo puno toga pokrenuti.
Ideja nam ne nedostaje, jedini problem vidimo u tome, što sve radimo volonterski, uz sve ostale obaveze koje imamo kao majke, supruge i žene u radnom odnosu.
Veselimo se razgovorima i akcijama sa novim župnikom i našim dušobrižnicima u novoj školskoj godini, kako bi ujaci i narod “rukom za ruku” činili sve na dobrobit očuvanja naše vjere i identiteta.
Vodilja u svemu tome nam je Papina poruka na Twitteru iz travanja 2013.: “Ne bojte se sanjati velike stvari”. Preporučujemo je od srca svima: pastoralnom osoblju, vjernicima i pogotovo mladima u svim hrvatskim katoličkim misijama.