MALA ZEMLJA VELIKIH LJEPOTA

1. dio: Autobusom prema jugu

tekst i foto: Marija Kukić

Kutjevo/ Točno u ponoć gasi se ulična rasvjeta u mom gradiću. Autobus kreće pola sata iza ponoći.

Da ne bih tapkala po mrklini noći, jer ipak nisam sova koja i u mraku vidi, poslušala sam na Radio Zagrebu „Vlak bez voznog reda“ našeg Emila. Potom sam se prije gašenja svjetiljki uputila do moje škole.

Putovala sam s kolektivom autobusom na trodnevni  izlet u Crnu Goru. Kada smo kretali, jedino svjetlo u ulici bili su upaljeni farovi autobusa i diskretna svjetla u njegovoj unutrašnjosti.

Put nas je vodio preko Slavonskog i Bosanskog Broda prema jugu. Dio puta nismo vidjeli jer ga je obavijao mrak, ali već blizu Jablanice počeli su se nazirati prvi znaci svitanja.

Tu je ispijena prva jutarnja kavica i nakon kraćeg zadržavanja nastavili smo putovanje.

Slijedilo je nekoliko kraćih zaustavljanja ( jer „vodostaj“zbog obilne količine unešene tekućine u organizam nije više mogao izdržati ), panoramsko  razgledavanje krajolika i nekoliko snimki načinjenih kroz prozor autobusa.

Prolazimo kroz Metković, gradić kojega grli Neretva i rese plodna polja u njenoj dolini… Ljepota i bogatstvo koje samo Stvoritelj  može čovjeku podariti. Nepregledne plantaže zlatom obojenih plodova mandarina, plodonosna polja isprepletena kanalima, planine koje u daljini „dodiruju“ i more i nebo.

Odmaramo se u Neumu. Kavica, doručak iz vrećice, šoping prema želji… Važno je da se trguje! Valuta po izboru: kune, marke, euri. Prelazimo još jedan u nizu graničnih prijelaza, a zatim smo opet u Hrvatskoj.

Kroz prozor busa vidim Ston sa zidinama  i poznatom solanom, Korčulu, Slano s najstarijom solanom u Europi, te Trsteno s Arboretumom i ljetnikovcem obitelji Gučetić … Prolazimo pored najmanje hrvatske rijeke Omble, a u Gružu smo ugledali nekoliko usidrenih kruzera.

Zaustavljamo se u Cavtatu. Ima se što pogledati! Tu je galerija s radovima Vlahe Bukovca, mauzolej pomorske obitelji Račić kojeg je izgradio Ivan Meštrović. Tu se nalaze sarkofazi oca Ive, kćeri Marije, sina Edija i majke Mare. Čitav mauzolej pun je simbolike koja predstavlja tri osnovne etape ljudske sudbine; rađanje, život i smrt.

Na zvonu salivenom po Meštrovićevom nacrtu upisana je njegova prekrasna misao: „ Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan!“

A da je smrt suđena svakome čovjeku pokazuju i prelijepi po mnogočemu unikatni spomenici u blizini mauzoleja.

Slijedi još jedan prelazak granice. Ovoga puta napuštamo Hrvatsku i na graničnom prijelazu Bijeli brijeg  ulazimo u Crnu Goru. Nikakvih posebnih kontrola niti problema nije bilo.

„O, Bože, koliki zaljev! Ne vidiš mu kraja!“ povikala sam s ushitom. Vozimo se prateći obalu mora i opet doznajemo neke znamenitosti i zanimljivosti mjesta kroz koja prolazimo.

Risan je poznat po rimskim mozaicima iz 2. stoljeća i čuvenim podnim mozaikom. Ilirska kraljica Teuta tu se skrila bježeći pred  Rimljanima. Ovdje se smjestila i bolnica za liječenje reumatskih bolesti. Grad je prepun palmi. Jedan crnogorski pjesnik je zadivljen njihovom ljepotom zapisao:

„Čudim se Suncu kako može zaći,

Kad ovakve ljepote nigdje neće naći.“

U Perastu se pred ulazom u crkvu svetog Nikole nalaze grobovi djevojke Katarine i jednog  francuskog vojnika koji se u nju zaljubio.  Nesretno su oboje stradali i pokopani jedno pored drugoga da makar u smrti budu zajedno kada to nisu mogli za života.

U zaljevu u jednom djeliću mora, nalazi se i zavjetna crkvica Gospe od Škrpjela  (hridi ). Ljudi su donosili kamenje s kopna da bi ovu zavjetnu crkvicu sagradili. Unutrašnjost crkve načinjena je i od 200 pločica mramora i 68 baroknih slika oslikanih rukom Tripe Kokolja .

I tako laganom vožnjom dugim, prelijepim Bokokotorskim zaljevom u popodnevnim satima stigli smo u Kotor, grad  sjedište biskupije, grad svetaca i blaženika. U prvostolnoj crkvi  sv. Tripuna posjetili smo katedralni muzej, vidjeli mnoge religijske eksponate, moći svetog Bogdana Leopolda Mandića …

Posjetili smo još neke katoličke i pravoslavne crkve, divili se staroj jezgri grada kao i kulama i zidinama koje strše gore  visoko, visoko na strmim stijenama.

„Nahranjeni“ mnogim ljepotama i znamenitostima zaustavili smo se u Budvi gdje smo se „ugnijezdili“ kroz čitavo vrijeme našeg boravka u Crnoj Gori.

Nije nam bilo bitno što prethodnu noć nitko od nas nije oka stisnuo. Važno je jedino: „ Stigli smo!“ …