prilog: Dražen Radman
“Tako se često suvremena Crkva javlja tihim, neučinkovitim glasom s prizvukom nesigurnosti. Tako često odlučno brani ‘status quo’.”
(M. L. King, 1963.)
“Pozvana da bude moralni čuvar zajednice, Crkva je ponekad podupirala ono što je nemoralno i suprotno etici. Pozvana da se bori protiv društvenih zala, ostala je šutjeti iza šarenih stakala svojih prozora.”
(M. L. King, 1963.)
“Crkva ima priliku i dužnost podignuti svoj glas poput trube i objaviti ljudima koliko je segregacija nemoralna…”
(M. L. King, 1967.)
“Crkvu se mora podsjetiti da ona nije ni gospodar ni sluga države, nego njezina savjest. Ona mora biti vodič i kritičar države, a nikad njezin alat.”
(M. L. King, 1963.)
“Jedna od temeljnih činjenica koja odlikuje nenasilje jest to da njegov cilj nije poraziti ili poniziti protivnika, nego zadobiti njegovo prijateljstvo i razumijevanje.”
(M. L. King, 1958.)
“Svaki čovjek treba odlučiti hoće li se predati svjetlosti kreativnog altruizma ili će pokleknuti pred tamom razarajuće sebičnosti. To je prosudba života…”
(M. L. King, 1963.)
***
Razmišljam nešto o lavini. Ne snježnoj, nego ovoj drugoj, nezgodnoj, čak i zločestoj. Naime, ako mislim i ako živim kao da te lavine nema i kao da nije pokrenuta, to ne znači da ona ne postoji i da neće doći do mene do moga djeteta, moga bližnjega…
Dakle, glavni fokus mi je, kao prvo, izložiti se lavini Božje Riječi, istine, ljubavi i mira. Tek iz ‘tog područja’ mogu se znati nositi sa svim drugim lavinama života i današnjeg svijeta. I učiniti korak naprijed, a ne korak natrag.
“Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti…”
(Isus Krist, Ivanovo evanđelje 15:8, 33.g. n.e.)