RETROSPEKTIVA RADI PERSPEKTIVE

piše: Sonja Breljak
Berlin/ -Lijepo da su se izvinuli, Dobro da su to napravili, Tko čeka dočeka, A nama… i slično, komentiraju suradnici i čitatelji pismo izvinjenja koje je na moju adresu stiglo 29. listopada od Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke a u povodu etiketiranja (udbaši, titoisti, nekatolici, nehrvati … i slično) od strane bivšeg predsjednika HSKNJ i HSK.  Izvinjenje primih i osobno prihvatih. Je li to dovoljno? I što dalje?

Čujte, tu se radilo i radi o  kritici i javnoj riječi upućenoj jednom civilnom udruženju u Njemačkoj i njegovu vodstvu, koja je rezultirala i bila “nagrađena” gore spomenutim epitetima.

Da, da, to bijaše kulminacija. Do početka treba koju godinu unatrag, točnije više od četiri. Retrospektiva je to radi perspektive. Kako sagledati budućnost ako ne pogledaš prošle postupke, vrline i mane.

Dakle, te 2010. godine propratih u Berlinu sastanak predsjedništva HSKNJ kojemu je nazočio i tadašnji veleposlanik RH u Njemačkoj, dr. Miro Kovač.  Te, dr. Kovača u tekstu od 17. lipnja 2010.  i citirah:
– Hrvatsko Veleposlanstvo u Njemačkoj diplomatski predstavlja Hrvatsku, provodi hrvatsku vanjsku politiku i tom je službom, kojom predstavlja predsjednika države a dobilo ju je od Vlade, i određeno u svom djelovanju. Nije uloga Hrvatskog svjetskog kongresa  niti bilo koje druge civilne udruge, da provodi hrvatsku vanjsku politiku. Ona je dogovorena konsenzusom u zemlji. A vi živite vani. Vi možete biti potpora hrvatskoj vanjskoj politici, tu vidim mogućnost komplementarnosti u djelovanju.  Kao civilno društvo registrirano u Njemačkoj, možete nastupati otvorenije, naravno uz puno poštivanje  društvenih  vrijednosti koje su usvojene u našoj državi.  Hrvatski imidž je dobar u Njemačkoj. Ali može uvijek biti još bolji. Za to treba sustavno raditi. To se ne čini od danas do sutra. Treba sagledati i realne, objektivne mogućnosti udruge. Treba biti u tom sagledavanju  i skroman ali i ambiciozan te paziti da djelovanje nije kontraproduktivno, rekao je dr Kovač iznoseći i razmišljanje kako  je  potrebno raditi na istraživanju, pojašnjavanju i definiranju  uloge iseljeništva ali i daleko učinkovitije prepustiti domovini  da značenje  iseljeništva, sama valorizira.
Treba sustavno raditi na tome da Hrvatska prepozna iseljeništvo, da se obostrano razumiju.  Hrvatski svjetski kongres se treba razvijati u smijeru  civilnog društva  i kao takvo postati vidljivo, povezati se s drugim civilnim društvima u  Hrvatskoj te  na taj način djelovati, biti široka platforma za sve Hrvate u Njemačkoj, rekao je tada dr. Kovač.

Gornje bi bilo dovoljno da se o sebi zamisle ali gle, neki uopće u citiranim redovima ne zamjetiše nikakvu kritiku te usmeno za i radi kritike optužiše tek -mene.
No, uočivši manjkavosti u organizaciji i radu HSKNJ, ni nakon telefonske vike, ne posustajemo.  Pa pitamo: otkud legitimitet za megalomansko predstavljanje svih Hrvata (od kojih većina o tome  nema pojma)?, tko su članovi,  što je s transparentnošću, sa sadržajem rada? E, pitanje honorara tad još ne bijaše aktualno.

O svemu tome, o našim razmišljanjima, stavovima, procjenama rad drugih, napisasmo mi, razni autori, prilično toga pod naslovima: “Noć me stigla u tuđini” objavljen 11.12.2010. potom su slijedili  naslovi: “Figa u džepu”, “Nomen est Omen”, “Uzalud vam trud pljuvači” pa sve do naslova “Car je gol”, objavljen 16.011.2011.

Nedavno preminuli kolega-urednik i kolumnist Emil Cipar, znao bi mi reći: –Ma ne brini, sve će to doći na svoje. Istina, Emil to nije dočekao. A borio se kao lav za principijelnost, sadržaj a ne formu, legitimitet, transparentnost, jednostavnost i pravednost, gnušao se megalomanstva bez pokrića, bahatosti, vrijeđanja malih ljudi, ideološkog etiketiranja …

Cirkularna pisma s nadnaslovom “Drage Hrvatice i Hrvati …”odaslana uz potpis HSKNJ ili HSK, sve češće spominju neprijatelje, okoštale Udbaše, titoiste, komuniste, Ono …napišete da se loše radi, da se nema legitimitet, da su nepoznati članovi, tanak sadržaj …a oni udri iz svih oružja: -Udbaši, titoisti, komunisti …

Uto se proširila i informacija o honorarima  …

Kao jeka toga, predsjednik Saveza hrvatskih društava Berlina, Ivan Bitunjac, podnese ostavku. Rasprava, glasanje, podjela, istupanje tri najveće udruge iz Saveza ..pa opet etiketiranja mene, nas: Ti zavađaš berlinske Hrvate, udbašica …bla, bla, bla …Pa  s tim u pokoji medij vani i u Hrvatskoj. U stilu najboljih majstora trač kuhinje. Vrijeđaju se i stari volonteri. Pa i zastupnici u Bundestagu. Kud ćeš dalje!

Kao odgovor na sve, kao protest, 19. veljače ove godine, prekidamo kontakt, prestajemo prenositi informacije iz HSKNJ. I to i objavljujemo.

Novo vodstvo je u Kongresu izabrano 29.03.2014. Obećanja, najave …Ipak, na odgovor, točnije, na izvinjenje se čekalo sve do  pod kraj prošlog mjeseca, točnije do 29.10.2014.

Novo vodstvo se ispričava za usmeno-pismene napade, vrijeđanja mene koje je u ime udruženja vršio bivši predsjednik.

Velim, osobno primih izvinjenje i prihvatih. Ali gdje je izvinjenje za pokojnog kolegu? I gdje uredništvu, suradnicima i čitateljima Hrvatskog glasa Berlin?

I gdje su promjene u koje se pouzdasmo po izboru novog vodstva HSKNJ?

– Članstvo još uvijek nepoznato.
-Legitimitet radi toga upitan
-Transparentnost? Financije?

– Sve će doći na svoje, nemoj da te uznemiravaju pogrdne riječi, vrijeđanja, ideološka etiketiranja, time se služe oni koji se boje za svoje mjesto, a takve stvari prenose oni koji svako malo mijenjaju strane ovisno gdje i kome bolje ide, hrabrio me kolega Cipar. I ja ga posluša. Imadoh strpljenja čekati da sve dođe na svoje.

Večeras je sastanak HSKNJ s predstavnicima hrvatskih udruženja u Berlinu i (kako piše) predstavnicima lokalnih medija.

Što će donijeti?

Hoće li biti dovoljno širine za retrospektivu? Radi perspektive. Upitati se o greškama. Utvrditi članstvo. Potvrditi (kakav-takav) legitimitet. Omogućiti transparentnost.

Hoće li nakon svega biti moguće konstruktivno razgovarati? Preskočiti sjenu. Dozvoliti ljudima u društvima slobodu izbora. Ne vršiti pritisak. Priznati pogreške s honorarima u udruženju od općedruštrvene koristi. Potražiti odgovarajući sadržaj rada. Prestati se baviti samo politikom. Ispričati se svima koje se vrijeđalo …

E, da, ako ćemo po pravdi, ima se tu još dosta posla!