HRVATSKA U RALJAMA POLITIKE

piše: Žarko Delač
Gorski kotar kao treći kotar unutar Severinske županije osnovan je  odlukom Marije Terezije davne 1778 godine pod nazivom Process montanus.

Bio je to izolirani geografski teritorij zahvaljujući prirodnoj konfiguraciji i zbog te svoje zabačenosti poticaj za mnoge legende i bajke. Pridonijeli su tome i sumorni nazivi pojedinih naselja ili dijelova Gorskog kotara poput Crnog luga, Vražjeg prolaza,  Mrzle vodice, Orlove stijene ili Stari Laz.

No, unatoč  tome Gorski kotar se razvijao osobito nakon izgradnje pruge i cesta koje su donijele dodatnu živost i napučenost stanovništva uz prometnice. Unatoč tome Gorani su ostali izolirani i veliki dio vremena provodili u kućama što je bila dobra prilika za učenje te usmenu i pismenu predaju znanja. Uz duge zimske večeri vježbalo se čitati i pisati tako da u ovom kraju desetljećima nije zabilježena nepismenost. Preciznije rečeno, ipak je na zadnjem popisu stanovništva zabilježen i taj slučaj no, uzrok su doseljenici romske nacionalnosti.

Autohtoni Gorani su uz to statistički gledano i hrvatski rekorderi po broju akademskih i visokoobrazovanih  osoba u odnosu na broj stanovnika. Uz ove nepobitne činjenice dopustit ću izreći i jedno subjektivno mišljene. Gorani su samozatajni, radišni i vrijedni ljudi privrženi obitelji i svom domu. I sada, kada uzmemo u obzir današnju situaciju u kojoj se drastično smanjuje broj stanovnika i mogućnost za zapošljavanje ne mogu se oteti dojmu kako se glavni  krivac za to nalazi negdje izvan Gorskog kotara.

Naime, kako je političkom odlukom Gorski kotar formiran tako će izgleda i političkim odlukama biti u potpunosti devastiran. Gorane nitko nije pitao kada se gradila TE Plomin za dozvolu no, kisele kiše su učinile svoj danak u zelenom srcu Hrvatske.

Postoji podatak iz 1988 godine da je od 3324 pregledanih jelovih stabala 93.4% bilo oštećenije od 25%! Izgradnjom naftovoda, autoceste ili hidroelektrane Senj iskorištavaju se goranski resursi od čega domicilno stanovništvo nema nikakve koristi.

I što drugo preostaje nego tiho iseljavanje ili konačno jedna glasna i odlučna reakcija pod nazivom “Spasimo Gorski kotar”.  Uzrok je vjerojatno i ovogodišnja  ledena kiša koja je opustošila goranske šume  što je uz ukidanje Zakona o brdsko planinskom području kap koja je prelila čašu. Unatoč  svim problemima, 6 goranskih općina i tri grada koji teritorijalno danas čine Gorski kotar, nisu bez budućnosti. Oaza prirodnih ljepota i još uvijek koliko toliko netaknute prirode, veliki je adut Gorskog kotara. Samo kad bi to još i političari u Zagrebu shvatili, u rukama bi imali nepobjedivi flash royal.

Nažalost, sličnih se priča poput ove može ispričati za svaki naš dio prelijepe domovine. U niti jednom segmentu ne postoji jedinstven, zajednički stav i strategija usklađena s lokalnom zajednicom i prirodnim resursima. Svatko vuče na svoju stranu, a politički mandat od 4 godine velika većina narodnih zastupnika shvaća kao potrebu da si osigura doživotnu materijalnu egzistenciju. Zbog toga nije čudno da predsjednik vlade ostaje zatečen kad mu novinar predoči  informaciju da njegov ministar izjavljuje kako će prodati jedno javno poduzeće.

Dobro je u svemu biti optimist ali ne na način kako nam godinama servira jedan drugi visoki vladin dužnosnik, trenutačno potpredsjednik vlade. I u optimizmu postoje opravdane granice i uporišta, a ne bajkovite izjave koje imaju samo jedan cilj – da zamagle realnost i surovu stvarnost.

Upravo iz takvog zagrljaja i nemani politike trebamo se što prije otrgnuti.

Dok ne bude prekasno!