ili ...Kako započeti dan?
piše: Marija Kukić
Prohladno je. Vrijeme došašća. Započele su jutarnje mise zornice. Cik je zore. Na ulici mrak. Tama. Nema prolaznika. Samo pokoja mačka zamijauče, poneki pas zalaje …
Do ušiju ovog zimskog praskozorja dopire fijuk vjetra, čuje se pucketanje suhih grančica na drveću, glasno šuškanje zaostalih listova na granama, kukurijekanje pijetla u susjedovom dvorištu…
Postelja je tako topla, meka, ugodna … Kao da nježnim prstima mami u zagrljaj:
„Ostani još malo! Ovdje je tako toplo i meko!”
Ali sa zvonika crkve kutjevske čuje se britki glas zvona. Podsjeća na jutarnju službu.
Što učiniti?
Uživati u toplini meke postelje i višeglasnoj melodiji koja dopire izvana, ili poći na zornicu?
Odluka je pala. Započeti dan s Gospodinom!
Odlazak na jutarnju misu nije više teret. To je postalo malo, tiho zadovoljstvo i velika radost. Predati Njemu u ruke današnji dan i sva događanja koja će se zbiti tijekom dana, zahvaliti Mu na još jednom dočekanom jutru, na ovom zimskom praskozorju, na ovim čudesno lijepim zvukovima što dopiru izvana … prikazati Mu sve svoje potrebe …
A srce treperi od sreće, treperi poput lista breze, duša pjeva od punine poput slavuja na grani. Cijelo biće tako će se lakše nositi s problemima koji će se toga dana možda nagomilati.
„Kako započeti dan?” pitanje je na koje je lako dati odgovor. Sve je ljepše, lakše, jednostavnije kada dan započnem s Gospodinom i kada mu mogu reći:
„Hvala Ti, Gospodine, na mojim ljudskim slabostima!
Hvala Ti, Gospodine, i na mojim sitnim radostima!
Hvala Ti, Gospodine, i na svim bolima koje mi šalješ,
Hvala Ti, Gospodine, i na divnim ljudima koje mi daješ!
Hvala Ti, Gospodine, što si sa mnom i uz mene!
Hvala, Gospodine!
Zar bih mogla izdržati bez tebe?“
Hvala, Vam, Dubravka! Svaki komentar godi srcu i duši. I meni se jako sviđaju Vaši uradci. Srdačno!
Marija
Ukratko: vrlo lijepo!
Hvala Ti Gospodine što imamo Mariju koja i ovaj
puta pronalazi put do srca da ga dirne ovako lijepim
riječima…………