Josip Prudeus
Naš su Božić i zvono i pjesma.
Naš su Božić seoski mužari.
Naš su Božić staze prema crkvi…
Stol, obitelj. Najsvetije stvari.
Nama Božić i mladost i radost.
Nama Božić jasle, smokve, slama.
Nama Božić, Betlehem, obitelj.
Mi uz Krista! Bogočovjek s nama.
To su dani kad se okupimo,
Prekrižimo uz blagdanski stol,
To su dani kad se okitimo
Mi srcima, obiteljski bor.
To su dani kad se izmirimo.
Oprostimo, uz poljubac drag,
To su dani kad nas obraduje
Tko zakuca, prekorači prag.
Pjesmu sam Vam ovu o Božiću, vrli mi kolega po peru Josipe Prudeusu, evo, pročitao dva puta zaredom, dok sam ju treći put naglas krasnoslovio, i uvijek bih na kraju u mojoj uobrazilji iskrsnuo golemi, jarkim svjetlom obasjani, zagrljaj, a koji nam, naravno, u stvarnoj veličini, sve grli do „Najsvetije stvari“ A to je pak zato, jer ste ju pisali raskriljenim srcem Domovine!