Iz naše arhive/ objavljeno 11.02.2015.
Ivan Dobra Žirjanin
Ma, di smo se makli o’ svoga komina,
kajno da smo raci, a mirine vapu
duše ke su pošle sa svitlon lumina,
pa su rastužile i ‘nu škuru napu.
Ma, di smo se makli, da nan drugi šiju …
Ki će peku par’ćat i kruh zaprećati;
namistit trnoge i skuhat lušiju
ka’ će se, prez ikog, i sutra snoćati?
Ma, di smo se makli u mrzlu tujinu,
ostavili žala, masline i sike,
a mogli smo kusat i sir i pujinu,
neg’ smo u svit pošli cuncukati zike.
I mogli smo gljedat doma dicu dragu,
a ne se klanjati u tujini vragu!
(New York, 2005.)
Poštovani čitaoci Glasa Berlina!
Otišao sam sa ove Stranice ponajviše što mi je uskraćena objava sonetnog vijenca mada su pojedinci imali i dulji tekst od mene. Sonetni vijenac se ne može objavljivati u 15 dana jer se tako ne može ući u njegovu srž i njegovu ljepotu.
P.S. Hvala Urednici što je uvrstila ponovo jedan od mojih soneta napisanog u tuđini. Jedan Je Dobra otišao sa ovog foja, a da li će drugi ponovo doći, to nije do mene.
Poštovana gospođo!
Hvala Vam na objavljivanju mojih soneta koje je poslao moj rođak Roko. Nadam se da ću naći malo
vremena da Vam pošaljem s vremena na vrijeme
još koji sonet ili pjesmu.
Hvala unaprijed, Ivan Dobra Žirjanin.
Prijatelju s užitkom sam pročitao tvoju pjesmu na stranicama HGB.
Svako dobro iz Draga!
Nikola Šimić Tonin